Časopis Prosvjeta

Dokumentarni film ‘Srbenka’ Nebojše Slijepčevića niže nagrade jednu za drugom i na putu je da postane najnagrađivaniji hrvatski dokumentarac. „Srbenka“ je samo u proteklih mjesec dana dobila tri važne nagrade – na najstarijem europskom festivalu, 59. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Festival dei Popoli u Firenzi, zaslužila je nagradu „Pogled drugoga’ za ostvarenja koja pridonose uspostavljanju dijaloga između različitih kultura i religija; potom je trijumfirala na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzio u Budimpešti, gdje je nagrađena kao najbolji film o ljudskim pravima, i na kraju na beogradskom Filmskom festivalu Slobodna zona dobila je Posebno priznanje u regionalnoj selekciji.

Film se bavi ksenofobijom i nacionalizmom kroz priču djevojčice Nine, a koja u ranoj dobi shvaća da je „manjinska“ Srpkinja, a ne „većinska“ Hrvatica, podjednako dobro prolazi u državama bivše Jugoslavije i šire, po Europi i svijetu.

„I mene je to donekle iznenadilo. Gdje god dođemo na strane festivale, obavezno pitam publiku koji dijelovi filma im se sviđaju i postoji li nešto što ne shvaćaju. Odgovor koji dobijem je više-manje svuda isti: svatko prepoznaje svoju lokalnu priču. U Rumunjskoj se javila Mađarica koja živi u Rumunjskoj. Kazala je da je u filmu prepoznala sebe kao pripadnicu manjine u toj državi. Slično je kazala i jedna žena s Bliskog istoka. Mislim da je Miljenko Jergović nakon projekcije u Beogradu dobro rekao da se nitko nema pravo identificirati sa žrtvom, s Ninom, nego da se svi moramo identificirati s onima koji su učinili da se Nina osjeća loše. Lako se uživjeti u poziciju žrtve, ali realnost kaže da svi mi participiramo u stvaranju žrtve, što je teže prepoznati i prihvatiti“, kazao je Slijepčević za tjednik Novosti.

Nagrada u Beogradu deseta je za film koji je nastao za vrijeme proba za kazališnu predstavu ‘Aleksandra Zec’ Olivera Frljića, među kojima se svakako ističe Doc Alliance nagrada s Filmskog festivala u Cannesu.

ForumZFD i Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska objavili su knjigu „Iza sedam logora: od zločina kulture do kulture zločina“. Foto-monografija je autorski rad fotografa Hrvoja Polana, pisca Viktora Ivančića i novinara Nemanje Stjepanovića, a izlazi u izdanju beogradske organizacije forumZFD. Na zagrebačkom predstavljanju knjige govoriti će autori, uz moderaciju Nataše Govedarice.

Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode, najavljuje izdavač. Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tokom posljednjeg rata bili pretvoreni u logore i mučilišta, knjiga sinergijom snažnih kreativnih izričaja, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motiviranog ratnog nasilja. Egzekutivni karakter ideološki oblikovane ‘nacionalne kulture’, upućuju autori, efikasna je priprema terena za nastup ‘nacionalne torture’ i služi ponajprije proizvodnji konteksta koji legitimira nečovječnost.

Muzej Jugoslavije povodom 100 godina od formiranja prve jugoslavenske države organizirao je izložbu „Dan vredan veka“ u Palati Srbija. U saradnji sa „Kioskom“ priređena je i konferencija „Muzealizacija Jugoslavije“ u Domu omladine Beograda, koja istražuje razne statuse jugoslavenskog naslijeđa i potencijal ideja i vrijednosti koje ono ima danas i koje može imati u budućnosti.

Izložba je otvorena 1. decembra na dan stogodišnjice ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu SHS. Autorski tim činili su kustos Radovan Cukić, muzejska savjetnica Veselinka Kastratović Ristić, kustoskinja Marija Vasiljević (Muzej Jugoslavije) i povjesničar dr Zoran Bajin iz Univerzitetske biblioteke “Svetozar Marković”. Željeli su objasniti nastajanje Jugoslavije kao čin kojem je prethodilo dugogodišnje zalaganje kulturne i intelektualne elite za ujedinjenje južnih Slavena. Izložba, također, naglašava i koliko su se vizije stvaranja jugoslavenske države razlikovale od jedne do druge interesne grupe i kroz različite periode. Pored arhivskih dokumenata, plakata i fotografija iz tog perioda, izložene su umjetničke slike, skulpture, lični predmeti, odlikovanja i oružje.

Povodom vijeka od stvaranja jugoslavenske države konferencija je okupila povjesničare, književnike, kustose i javne ličnosti iz regije, među kojima su najavljeni i Dubravka Ugrešić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Jernej Mlekuž, Vladimir Arsenijević, Iskra Gešoska, Ana Dević, Elma Hašimbegović, Žarko Gvero Gera, Rastko Močnik…

Povodom Svjetskog dana mira, koji se obilježava 22. septembra, Knjižnica Jelkovec u suradnji s Virtualnim muzejom Dotrščina i Vijećem srpske nacionalne manjine grada Zagreba, predstavit će fotodokumentaciju participativnog performansa „Osunčana mjesta“ autora Zorana Pavelića koji je snimila Katarina Zlatec. Izložba fotografija otvara se u ponedjeljak, 17. septembra u multimedijalnoj dvorani Knjižnice Jelkovec.

Performans „Osunčana mjesta“ odabran je i izveden 2017. godine temeljem javnog natječaja Virtualnog muzeja Dotrščina kao memorijalna umjetnička intervencije u čast žrtava fašizma u spomen-parku Dotrščina, mjestu najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. U polusatnoj izvedbi memorijalne intervencije sudjelovalo je više od stotinu sudionika, posjetitelja parka. “Rad je široko postavljena ideja čije je značenje specificirano lokacijom, samim mjestom izvedbe. Sastoji se od ljudi koji ‘stoje u svjetlu’, u spomen-parku Dotrščina, i na taj simboličan način odaju počast onima koji su možda na istim tim mjestima tamo stajali i tragično stradali. Izlazak iz sjenovitog mjesta u osunčano čini važan dio rada, naime tu su naglašene jasno suprotstavljene kategorije svjetla i sjene koje govore o općim principima ljudske slobode. Sloboda je uvijek odabir svijetla, a taj odabir potvrđuje svatko od sudionika u performansu. Utoliko izvedba svakog od njih nije samo odavanje počasti, već i potvrda tog osobnog odabira”, stoji u najavi izložbe.

Usprkos protivljenju veteranskih udruga koje su uspješno spriječile njegov nastup u Karlovcu, Momčilo Bajagić Bajaga ipak je zapjevao 15. septembra u Sisku na Danima piva. Iako je Bajaga više puta istaknuo kako nikada nije pjevao pjesmu „Kreće armija srpska“, sisačkim braniteljima taj demanti nije bio dovoljan, nego su ustrajali u tvrdnji da je popularni beogradski pjevač u stvari – četnik. Bajaga je, osim Siska, nakon nesretne epizode s Karlovcem gostovao i u Varaždinu na tamošnjem Špancir festu, također uz negodovanje branitelja.

Kako u Varaždinu tako i u Sisku, Bajaga je sa svojim Instruktorima nastupio ne obraćajući pozornost na one koji su mu željeli to onemogućiti. Sisački branitelju napravili su plakate na kojima je Bajaga prikazan kao četnik sa šubarom i kokardom. Napisali su i veliki transparent zbog kojeg je morala intervenirati policija. Bajaga je na koncertu Siščane prozvao svojim drugovima te im zapjevao pjesmu „Moji drugovi“. I dok sam pjevač nije spominjao pobune protiv svojih nastupa, jedan od Instruktora s pozornice je naglasio da „vjeruju u slobodu“. Nekoliko tisuća obožavatelja uživalo je u hitovima, pa su Bajagu pozvali i na bis.

Predavač na Odsjeku za medije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Zlatomir Gajić jedan je od prvih znanstvenika koji je doktorirao na temu jugoslavenske rock legende Branimira Džonija Štulića. Doktorska disertacija pod nazivom „Rok poezija Branimira Štulića i njeni medijski odjeci” uspješno je obranjena na Odsjeku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, čime je, po riječima stručne komisije, ovaj pionirski rad otvorio akademska vrata proučavanju rock poezije. Njen autor, poznat najprije kao uspješan basist, zatim novinar, a danas stručni suradnik na Fakultetu, kaže da je ideja rada upravo davanje digniteta u nauci rock poeziji i Štuliću kao vrhunskom umjetniku.

„Rad je multidisciplinaran, kombinovao sam medijski segment sa književnim i sociološkim, kako bih objasnio čitav koncept rokenrola. Pet godina sam ga pisao, a istražujem čitav život. Još kad sam kao dete kupio ‘Filigranske pločnike’ vol. 1 i slušao ih godinama, ne znajući da ima i vol. 2, toliko sam mali bio. Istorija poezije počinje na istom mestu gde sa rokenrolom završava, jer prvi pesnici u staroj Grčkoj pravili su pesme svirajući liru, odakle i ime lirika. Posle su se ove umetnosti odvojile, da bi nama došao Dilan i opet nas učio šta je Bodler“, izjavio je Gajić, koji je prije ove disertacije magistrirao na temi „Poezija Milana Mladenovića kao književna i medijska činjenica”. Prijedlog da se bavi Štulićem dobio je od mentora Dragana Stanića, predsjednika Matice srpske. U razmatranjima da se bavi radovima Shakespearea, Stanić mu je prijateljski sugerirao da je tu skoro već sve rečeno te da kao rock muzičar i novinar treba da se bavi temama koje su potrebne nauci srpskog jezika i književnosti, a to je zanemarena rock poezija. Gajić smatra da je publika prestala shvaćati Štulića nakon albuma „Kad fazani lete” (1983), kada je postao suviše pjesnik i filozof. „Ne verujem da bi bio toliko glorifikovan da je svaki dan pored nas. Kada sam ga poslednji put 1986. godine slušao, video sam harizmatičnog lidera, ali i zatvorenog umetnika, ekscentrika. Tako da njegov put nije mogao nikako drugačije da završi nego samoizolacijom u kojoj je našao mir i na čemu mu možemo zavideti. Deluje da njemu medijska pažnja nikada nije bila potrebna niti bitna, on je kroz svoje oštre izjave, uz sklonost ka polemici, pokušavao da pojasni svoje misli i čvrste stavove, a to su neki mediji koristili za bolji tiraž. Ta igra traje do danas“, izjavio je Gajić.