Uzmimo da će nam potomci doživjeti tren kad će mržnje nestati. Zar neće ti, još nepostojeći sretnici, pomisliti kako su im slavni preci, da prostiš, bili budale i primitivci? Mi to danas još doduše ne vidimo osim kad u prolazu na trenutak ne zastanemo pred ogledalom, ali i tad u pravilu pomislimo – laže, laže ogledalo
Udara se na one koji se najmanje razlikuju, koji najviše liče, upravo najviše utjelovljavaju najbolji dio vlastite zajednice, zamišljeni ideal samih sebe, onih najciviliziranijih, najblažih, najsofisticiranijih. Ali, organizacija koja je protestirala da se zabrani nastup, ne pripada tome – ona zna da ne spada u takav najbolji dio, ni s ove ni s one strane: ona je šekspirovski Kaliban kome je civiliziranost beogradskog autora naprotiv ogledalo vlastite nedostatnosti, nedostojnosti, nerazvijenosti, sirovosti i niskih nagona
Nekadašnje ustaše su problem prepoznavanja protivnika rješavale elegantno, strijeljanjem u Dotršćini, klanjem u Jasenovcu i Jadovnom te na druge slične načine, dočim današnje ustaše nisu primorane da se služe takvim sredstvima. Oboružane rezolucijom Evropskog parlamenta o izjednačavanju Staljina i Hitlera, nasljednici Ante Pavelića objektivno se nalaze u mnogo povoljnijoj poziciji. Ne moraju da izgone Srbe, nisu se vezali za sile Osovine već za pobjednički NATO pakt te, napokon, ljevice u zemlji gotovo da i nemaju, dok su sa legendarnom Crkvom u Hrvata u boljim odnosima nego što su nekoć bili Pavelić i Stepinac. Još da umre papa Franjo pa će sve doći na svoje
Književnost jeste proizvod društvene svesti, kojom je, po Marksu, uostalom i sam čovek određen, ali je takođe i industrija koja, kao i svaka druga, proizvodi robu zarad sticanja profita. Međutim, dragocena sposobnost književnosti jeste da otkrije ideologiju i uputi joj dubinsku, analitičku kritiku, te obelodani njene mehanizme
Držim da ćemo se složiti kako u proteklih stotinjak godina hrvatska kultura i politika nije dala većih ni značajnijih imena od Antuna Gustava Matoša, Josipa Broza Tita, Miroslava Krleže, Augustina Tina Ujevića i Ive Andrića. Ne vidim šesto ime koje bi se u tu družinu udjenulo, a svu petoricu ponajviše povezuje upravo strašno srbofilstvo, simpatija za Srbiju i Srbe, čemu današnja dragovoljačka populacija iz nekog razloga nesuvisle mržnje nije osobito sklona
