Rasprave o notornom (17)

IZDAJA, ZLOTVOR I ZLOSILJE

Držim da ćemo se složiti kako u proteklih stotinjak godina hrvatska kultura i politika nije dala većih ni značajnijih imena od Antuna Gustava Matoša, Josipa Broza Tita, Miroslava Krleže, Augustina Tina Ujevića i Ive Andrića. Ne vidim šesto ime koje bi se u tu družinu udjenulo, a svu petoricu ponajviše povezuje upravo strašno srbofilstvo, simpatija za Srbiju i Srbe, čemu današnja dragovoljačka populacija iz nekog razloga nesuvisle mržnje nije osobito sklona

post image

Godišnjica: Dva i po vijeka od rođenja Filipa Višnjića

”BOŽE MILI ČUDA VELIKOGA!”

Ne znam ima li epa, poetske tvorevine, koja je toliko formirala i oblikovala ovaj narod na najosnovnijem a krucijalnom nivou – onom jezičnom – kao što je čudoviti “Početak bune protiv dahija”, koju je spjevao Filip. Od Gomirja do Prizrena, od Srpskih Moravica do Cetinja nema ničega što je ostavilo takav trag, sadržajem i pričom i njima stvaranjem jedne zajednice, ali iznad svega upravo rečenom esencijom bez koje nema ničega – rječnikom, rečenicom, jezičnom kadencom, jezičnim izrazom, sintaksom, formom

post image

Rasprave o notornom (16)

MIRKO PRALJAK

Mirko se nikako nije slagao sa glupostima svog starijeg sina Slobodana. Mlađi, Zoran, zubar, i tako se nije bavio politikom. Ali Bobiša jest te je i otišao tamo kamo je skrenuo iz otpora prema ocu, zloglasnom udbašu. Biti sin Hrvata – udbaša u Zapadnoj Hercegovini, svakako da je bilo jedva podnošljivo za momčića kakav je bio Mirkov sin