Frankenštajn ili moderni Prometej i danas, dve stotine godina od kada je prvi put objavljen (pod pseudonimom), budi religijske polemike, predmet je feminističkog kritičkog pristupa u književnosti, cenjen je kao utemeljivač jednog specifičnog žanra, a o tome u kojoj meri je postao opšte mesto u pop kulturi je suvišno govoriti
Uzmimo da će nam potomci doživjeti tren kad će mržnje nestati. Zar neće ti, još nepostojeći sretnici, pomisliti kako su im slavni preci, da prostiš, bili budale i primitivci? Mi to danas još doduše ne vidimo osim kad u prolazu na trenutak ne zastanemo pred ogledalom, ali i tad u pravilu pomislimo – laže, laže ogledalo
Udara se na one koji se najmanje razlikuju, koji najviše liče, upravo najviše utjelovljavaju najbolji dio vlastite zajednice, zamišljeni ideal samih sebe, onih najciviliziranijih, najblažih, najsofisticiranijih. Ali, organizacija koja je protestirala da se zabrani nastup, ne pripada tome – ona zna da ne spada u takav najbolji dio, ni s ove ni s one strane: ona je šekspirovski Kaliban kome je civiliziranost beogradskog autora naprotiv ogledalo vlastite nedostatnosti, nedostojnosti, nerazvijenosti, sirovosti i niskih nagona
Nekadašnje ustaše su problem prepoznavanja protivnika rješavale elegantno, strijeljanjem u Dotršćini, klanjem u Jasenovcu i Jadovnom te na druge slične načine, dočim današnje ustaše nisu primorane da se služe takvim sredstvima. Oboružane rezolucijom Evropskog parlamenta o izjednačavanju Staljina i Hitlera, nasljednici Ante Pavelića objektivno se nalaze u mnogo povoljnijoj poziciji. Ne moraju da izgone Srbe, nisu se vezali za sile Osovine već za pobjednički NATO pakt te, napokon, ljevice u zemlji gotovo da i nemaju, dok su sa legendarnom Crkvom u Hrvata u boljim odnosima nego što su nekoć bili Pavelić i Stepinac. Još da umre papa Franjo pa će sve doći na svoje
Književnost jeste proizvod društvene svesti, kojom je, po Marksu, uostalom i sam čovek određen, ali je takođe i industrija koja, kao i svaka druga, proizvodi robu zarad sticanja profita. Međutim, dragocena sposobnost književnosti jeste da otkrije ideologiju i uputi joj dubinsku, analitičku kritiku, te obelodani njene mehanizme
