Predstava podrazumijeva inspiriranog i obaviještenog gledatelja, koji se s Bulgakovljevom magijom ne susreće prvi put i ne traži oživotvorenje spektakla gorućeg stana ili letenja na metli, niti traži lektirnu potvrdu predznanja ili lektirnu zakrpu neznanja
Štiks i Liješević odlučili su se za varijantu koja nikoga neće iznenaditi ili uvrijediti, nego programirano vodi zajedničkom polu-sretnom završetku priznavanja ideološke ispravnosti, želje da se progovori o stanju ovdje i sada te ipak nezanemarive zanatske razine. Možda ne bi bilo puno veselije, ali bi svakako bilo zanimljivije da je uz brašno ipak ponuđeno i nešto žešće
Ovaj dugogodišnji socijalni radnik završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sint-Niklaasu u Belgiji, specijalizirajući portretnu crno-bijelu fotografiju, ovom izložbom po prvi puta javnosti se predstavlja portretima u koloru
Unutarnja napetost izložbe, postignuta radovima snažnih emotivnih naboja poput onih Božića, Malicka, Vitaljićke ili Mihatov Miočić, smiruje se zvučnim radom Berislava Šimičića o učestalostima samoubojstva odnosno kvalitetnim apstrakcijama Roberte Vilić. No vrhunac pobuđene empatije u promatrača Štefančić majstorski postiže izloženim pjesmama; onoj Prima Levija o gavranu koji donosi nespokoj i slutnju neizbježne patnje kao i onoj Raymonda Carvera o iznenadnoj i nepozvanoj provali sućuti
Kada u posljednjih dvadesetak godina premine i sa beogradskih pozornica ode toliki broj prvaka pozornice – u rasponu od Danila Bate Stojkovića, Petra Kralja i Olivere Marković, do Bore Todorovića, Ružice Sokić i Đuze Stojiljkovića – takvih koje je voljela i divila im se čitava bivša država od Vardara pa do Triglava, onda ne govorimo samo o običnoj smjeni generacija nego nažalost i o završetku čitave jedne ere
