Složenac fikcije s dijelovima vlastitog života dao je veliki publicitet predstavi, ali i samom Matišiću. „Zagrebačka čaršija“, kako joj se može i treba tepati, ali i nešto širi krug nezdravo zainteresiranih, i prije i nakon premijere raspravljala je koliko je od napisanog i odigranog istina te smije li se tuđe biografije baš tako bacati pred reflektore
Pobjednici „Ne gledaj mi u pijat“ Hane Jušić i „Rekvijem za gospođu J.“ Bojana Vuletića po tematici i tonalitetu predstavljaju i središnju energetsku okosnicu ne samo ovogodišnjeg FEST-a nego i šireg filmskog pejzaža ovih prostora. I jedan i drugi bave se temom zaglibljenosti današnjih ljudi u nekom međuvremenu, u kojem su se zbog ratova, tranzicije i beskrupuloznog kapitalizma raspali njihovi bivši životi, dok za novi početak ovi ljudi nemaju više ni snage ni elana
Na otvorenju Umjetničkog paviljona u Zagrebu, obilježenog svečanom izložbom Hrvatskog salona 1898. godine, izloženo je nekoliko radova Zore Preradović, Slave Raškaj, Jelke Struppi i Anke Marojčić koji su naišli na dobar prijem publike, ali potpuno nepriznati i zanemareni od kolega umjetnika i tadašnje likovne kritike
Tvornice izgrađene s namjerom postavljanja temelja državne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji moguće je percipirati kao materijalne ostatke procesa pokretanog ideologijom stvaranja novog društva i novog, ‘socijalističkog’ čovjeka
„Republika Slovenija“ je predstava koju je SMG realiziralo uz partnerstvo sa Zavodom Maska, kao svojevrsni rodoljubno-otpadnički doprinos proslavi četvrt stoljeća države. Autori se nisu željeli potpisati, napominjući da njihova imena i osobnosti nisu važne, ironično naglašavajući da je njihov rad svojevrsni poklon državi od njezinih građana
/ FOTO: Iztok Dimc
