Časopis Prosvjeta

Regionalnu književnu nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen 2016. godine na prostoru BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije dobio je Andrej Nikolaidis za roman “Mađarska rečenica”, u izdanju Buybooka iz Sarajeva. Radi se, kako su objavili izdavači, o imaginarnoj povijesti balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka.

Nagradu koja nosi ime Meše Selimovića, jednog od najvećih romansijera sa jugoslovenskog prostora, svečano je Nikolaidisu uručio 23. septembra u Narodnom pozorištu Tuzla gradonačelnik Jasmin Imamović, u završnici 17. Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis. Odluku je donio žiri u sastavu Adisa Bašić (predsjednica), te Hadžem Hajdarević, Slobodan Šnajder, Pavle Goranović i Mile Stojić. U užem izboru bili su i romani “EEG” Daše Drndić, “Beara” Ivice Đikića, “Sjećanje šume” Damira Karakaša i “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine. Nikolaidisov roman “Mađarska rečenica” imaginarna je povijest balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka ispisana kroz sudbine naratorovog prijatelja Džoa i Waltera Benjamina, čijim je djelom Džo opčinjen.

Maratonski spektakl Jana Fabrea “Olimp: U slavu kulta tragedije” trijumfirao je na 51. Bitefu osvojivši Grand prix “Mira Trailović” za najbolju predstavu, kao i nagradu publike, te nagradu “Politikinog” žirija za režiju. Specijalno priznanje međunarodnog žirija “Jovan Ćirilov” dodijeljeno je  predstavi “(Sa)Slušanje” iranskog reditelja Amira Reze Kuhestanija.

Fabreov 24-satni spektakl, koji je eksplicitnom golotinjom izazvao i polemiku u javnosti zbog direktnog prijenosa na RTS-u, proglašen je najboljom predstavom u cjelini na 51. Bitefu. Bitefov Grand prix Fabre je dobio i 1984. godine za predstavu “Moć pozorišnih ludosti”.

Publika ga je nagradila sa ocjenom publike od 4,73 posto, drugo je “(Sa)Slušanje” (4,27), a treće “Carstvo nebesko” (4,09), koprodukcija Narodnog pozorišta i Bitef teatra, u režiji Jerneja Lorencija iz Slovenije.

Fabrov pozorišni jezik, kako je naveo “Politikin” žiri, oživljava avangardno naslijeđe, eklektični je eho Artoovog teatra surovosti i magijske, ritualne prakse. “Fabrovu estetiku karakteriše upadljiva telesnost. Nameću nam se žive skulpture nagih tela glumaca, ali i odurni komadi odranih životinja, koji grade ritualni prostor. Dvadesetčetvoročasovno trajanje predstave takođe je u vezi sa ritualnim aspektom značenja. Rituali podrazumevanju transcendenciju, promenu svesti, što je proces koji traži predanost kroz vreme. Dug je put otkrivanja arhetipskog u nama, povratka nama samima, izgubljenima u haotičnosti savremenog sveta. Fabrova predstava je sredstvo na tom putu, mesto otpora protiv društvene fragmentacije, isečenosti vremena, raskomadanosti života”, naveo je žiri.

Centar za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) predstavio je on-line izložbu “Nesaslušane priče” sa fotografijama iz izbjegličkih kampova i sa radionica održanih u okviru projekta “Sokak”, posvećenih integraciji migrantskih i lokalnih zajednica duž „balkanske rute“. Izložba je predviđena za otvaranje u EU info centru u Beogradu, uz panel diskusiju o migrantskoj krizi sa predstavnicima civilnog sektora koji se bave pitanjima izbjeglica.

Fotografije Projekta o različitosti i znatiželji – Sokak prikupljene su tokom 2017. godine na terenu u izbjegličkim kampovima, a dio je nastao u okviru radionice digitalne fotografije realizirane u Domu omladine Beograda. Centar tim projektom želi otvoriti prostor za dijalog i integraciju migrantske i lokalne zajednice kako bi se podigao nivo svijesti u lokalnim zajednicama o njihovim mogućim susjedima.

Izbjeglice pritom nose sa sobom teret rata, genocida, siromaštva, političkog i društvenog prevrata, ali i svoje uspomene i svoju kulturnu baštinu. U prošlosti su, baš kao i naši ljudi, putovali s koferima, a danas putuju noseći mobilne telefone, kao nekom vrstom digitalne prtljage. Barem mogućnost da se predstave i kaže što ih muči od presudne je važnosti u borbi protiv rasističkih, ksenofobičnih i sklerotičnih stavova, ističu autori projekta.

„U svojoj zemlji se nisam osjećala sigurno ni za sebe ni za svoje dijete, nisam mogla raditi… Mjesto u kojem sam živjela nije bilo sigurno. Živjeti je postajalo sve teže. Bilo je trenutaka kada nisam mogla da dišem. Osjećala sam se samom, bespomoćnom, sve više padala u depresiju, i sve to me mučilo silno. Shvatila sam da ne mogu više da živim tamo. Odlučila sam da odem iz svoje zemlje. Putovali smo godinu dana do Srbije (Mariam, 34 godine, Avganistan).

“Ustav Republike Hrvatske”, film Rajka Grlića, proglašen je najboljim filmom na 25. Raindance Film Festivalu u Londonu. Osim te najveće nagrade na festivalu, „Ustav“ je osvojio još dvije važne nagrade – za najbolji scenarij, koji redatelj potpisuje s Antom Tomićem i za najboljeg glumca, za ulogu koju je ostvario Nebojša Glogovac. Grlićev film je na londonskom festivalu, održanom od 20. septembra do 1. oktobra, imao svoju englesku premijeru i pokupio najveće dosadašnje nagrade. Osim njega, prvi put su britanskoj publici prikazana još tri regionalna naslova “Transmania” skupine autora, “Oslobođenje Skoplja” Danila i Rade Šerbedžije te “Roumena” Zornitse Sophije. “Ustav” prati živote nekoliko susjeda koji, osim zgrade u središtu Zagreba u kojoj žive, nemaju ništa zajedničko. U središtu priče je profesor Vjeko, koji noću odlazi u šetnje gradom odjeven u ženu, a živi s bolesnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Nakon što ga jednom prilikom pretuče skupina mladića, počne ga njegovati susjeda, medicinska sestra čiji je muž policajac Srbin, dragovoljac Domovinskog rata. Uskoro preuzima i brigu oko Vjekina oca, no zauzvrat želi da on pomogne njezinom suprugu pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske.

Ta “ljubavna priča o mržnji” pobijedila je u glavnoj konkurenciji londonskog festivala, a od prošlogodišnje premijere u Montrealu, odakle se vratila s glavnom nagradom, osvojila je više od dvadeset nagrada na raznim međunarodnim festivalima. Filmski festival Raindance već četvrt stoljeća okuplja ponajbolja nezavisna filmska ostvarenja iz cijeloga svijeta. Ove godine imali su filmove iz 120 zemalja, što je rekordni broj.

Izložba mladih hrvatskih umjetnika “Bridges” bit će otvorena 23. juna u Uličnoj galeriji u Beogradu, u suradnji sa Društvom povjesničara umjetnosti iz Rijeke. Prema koncepciji mlade magistrice povijesti umjetnosti i filozofije Katarine Podobnik, predstavit će se 17 autora i autorica, uključujući jedan tročlani umjetnički kolektiv.

Putujuća izložba “Bridges” trogodišnji je umjetnički projekt čije su misija i vizija predstavljanje, podrška i umrežavanje mlade hrvatske suvremene umjetničke scene. Projekat je prvo izdanje imao u novembru 2016. godine u galerijskom prostoru kulturnog centra Kino Šiška, galeriji Dobra Vaga u Ljubljani, a drugo u januaru ove godine u galeriji Kortil u Rijeci. Kao nastavak suradnje sa slovenskom umjetničkom scenom i početak ostvarenja sa srpskom, ideja projekta je regionalna i međuregionalna promocija umjetnika.

Književni festival Krokodil predstavit će od 16. do 18. juna neke od najznačajnijih pisaca različitih generacija iz regije, a pod sloganom “Pripitomiti tamu” posvetit će se i aktuelnim društvenim pitanjima, poput položaja žena u javnosti, nestanka folksdojčerske i židovske zajednice u Jugoslaviji, te Deklaraciji o zajedničkom jeziku.

Među gostima će biti i filmski reditelji Lordan Zafranović i Srđan Karanović, te Svetlana Slapšak, Slobodan Šnajder, Ivan Ivanji, Olja Savičević Ivančević, Lamija Begagić, Zoran Ferić, Slobodan Tišma, Aleksandar Zograf i drugi, a programe će voditi Kruno Lokotar, Mima Simić, Vladimir Arsenić, Ivan Velisavljević, Igor Štiks i Dragan Kremer.

Treću godinu zaredom Krokodil ima i humanitarni karakter, a ovogodišnji prijatelj je Hemofarm fondacija, s kojom festival od 2016. godine ujedinjuje snage u projektu “Produži život”, u cilju podizanja svijesti javnosti o transplantaciji i doniranju organa. I ove godine će kroz različite programe biti skrenuta pažnja na neophodnost doniranja organa.