Časopis Prosvjeta

Dramska umjetnica Svetlana Ceca Bojković dobitnica je Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umjetnosti i kulture za 2019. godinu, odlučio je Upravni odbor Sterijinog pozorja. Nagrada se sastoji od statue Jovana Sterije Popovića, diplome i novčanog dijela, a bit će uručena Svetlani Bojković 3. juna 2019. godine na zatvaranju 64. Sterijinog pozorja. Svetlana Bojković je na Sterijinom pozorju od 1969. godine, a do sada je ostvarila osam uloga.

Svetlana Bojković diplomirala je 1970. godine glumu u klasi prof. Predraga Bajčetića. Stalni je član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1968. do 1984. godine, kada odlazi u Narodno pozorište u Beogradu, gdje ostaje do 1993. godine, a zatim prelazi u status istaknutog slobodnog umjetnika. Od tada najviše igra u Ateljeu 212.

Dobitnica je niza nagrada, uključujući Zlatnu arenu na Festivalu u Puli za ulogu u filmu “Pas koji je voleo vozove”, dvije nagrade “Ćuran” na Danima komedije u Jagodini, Oktobarske nagrade grada Beograda, nagrade “Joakim Vujić” za doprinos pozorišnoj kulturi, nagrade “Žanka Stokić” i nagrade “Branislav Nušić” za životno djelo u komediji, nagrade za životno djelo “Dobričin prsten” 2005. godine.

Povijesni filmski spektakl “Kralj Petar Prvi” o podvizima i stradanju srpske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata, u režiji debitanta Petra Ristovskog, premijerno je prikazan 5. decembra u tri beogradske dvorane, a publici se poklonilo više od 30 članova filmske ekipe na čelu sa glavnim glumcem i ujedno producentom Lazarom Ristovskim. Radnja filma, koji su pomogla ministarstva obrane i unutrašnjih poslova, a kojeg – kako je ranije izjavio Ristovski – ne bi bilo da se nije zauzeo predsjednik države Aleksandar Vučić, odnosi se na period od početka Prvog svjetskog rata, pa do povlačenja srpske vojske preko Albanije i događaja na Krfu.

Rađen s budžetom od oko dva milijuna eura, film “Kralj Petar Prvi” je za uvjete srpske kinematografije primjer visoke produkcije, sa velikim brojem masovnih scena, pirotehnike i snimanja iz zraka. Film je antiratni, što i sam kralj Petar Prvi naglašava, navodeći da rat predstavlja kaos i bezumlje, te da samo izaziva stradanje. Radi se o kronici prvih bitaka koja se završava stradanjem srpske vojske u povlačenju preko Albanije. “Ja i ekipa filma nismo želeli da snimimo dokumentarni istorijski film koji će biti istorijska čitanka, već smo napravili umetnički film koji je iznad toga što je dokumentarno”, rekao je Ristovski i dodao da su  se njegov dugogodišnji rad i strpljenje i te kako isplatili. U glumačkoj ekipi su i Danica Ristovski kao Makrena Spasojević, Aleksandar Vučković (regent Aleksandar), Marko Todorović (princ Đorđe), te Branko Jerinić, Pavle Jerinić, Svetozar Cvetković, Goran Šušljik, Tihomir Arsić, Slobodan Ćustić, Tanasije Uzunović, Marko Baćović, Nebojša Kundačina i drugi.

Fenomen virdžine na Balkanu tema je izložbe “Lako je biti…” Bojane Stamenković, umjetnice, kustoskinje, kulturne radnice i aktivistkinje u polju ženskih prava, koja posljednjih godina živi i radi u Beču, a predstavila se 11. decembra u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Kragujevcu. Izložba “Lako je biti…” je vizualno promišljanje o javnom i privatnom u brdovitim i ruralnim dijelovima Balkana, njen naziv inspirisan je rečenicom “Lako je biti muškarac, a biti žena je teško” koju u dokumentarnom filmu “Poslednje balkanske virdžine”, u produkciji Vice Srbija, izgovara Hajdar, jedna od najstarijih virdžina na prostoru sjeverne Albanije. Prema navodima Bojane Stamenković, za pojam virdžina čula je prvi put u istoimenom filmu redatelja Srđana Karanovića, snimljenog 1991. u Jugoslaviji. Priča opisuje Stevana, mladog nasljednika porodice koja je ukleta zbog toga što ima previše ženske djece. Stevana zato osuđuju da živi kao dječak, iako je rođen(a) kao djevojčica. Njegova porodica zapravo prati običaj “zakletih djevica” (virgina ili tobelija) kako bi izbjegla osudu društva zbog toga što ima isključivo žensko potomstvo. Različiti su razlozi postajanja virdžinom, a slučaj Stevana iz Karanovićevog filma je samo jedan od njih.

“Ona može biti i iz čisto ličnih pobuda, u slučaju kada mlade devojke ne poseduju identitet pola i roda sa kojim su rođene. Takođe, ima primera da iz žalosti za izgubljenim partnerom žene ostaju zavetovane virdžine, dok može biti i bekstvo od ugovorenog i neželjenog braka. One se tim činom zavetuju na večno devičanstvo, što ih odvaja od kategorije žene, ne dovodi u kategoriju muškarca, ali zasigurno stvara mogućnost za trajno isključivanje iz obaveze biti ženom. Statusom virdžine žene zasigurno dobijaju slobodu kretanja u javnoj oblasti, a ne privatnoj, skrivenoj oblasti ženskog života”, navela je Bojana Stamenković, analizirajući u svim tim primjerima patrijarhalnu situaciju u brdskim ruralnim predjelima Balkana – sjeverne Albanije, Kosova i Crne Gore, za koje se fenomenologija virdžina prije svega i veže, ali i za ostale dinaridske krajeve.

Pisani dokumenti, kako je navela, svjedoče da je postojanje fenomena zabilježeno od 1860. godine, a u dokumentarcu nedavno snimljenom u produkciji Vice, ima ih i dalje, mada u znatno manjem broju nego prije. Ipak, zasigurno su najstariji treći rod Evrope. „Izabrani motiv izvodim u medijima koji su tradicionalno vezani za ženske ručne radove i privatnu sferu njenog života: vez, šivenje, batik farbanje tekstila, dekorativno oslikavanje tkanina, igle i kuhinjske krpe. Time se ove dve oblasti prepliću, zamućuju i postavljaju upitnim pozicije roda i pola, koji je u primeru virdžine društveno iskonstruisan”, navela je Bojana Stamenković, koja je tekst povodom izložbe zasnovala na informacijama iz naučnih radova Suzane Milevski, Predraga Šarčevića i Marka Kokoteca, kao i u filmovima “Virdžina” i “Poslednje balkanske virdžine”.

Dokumentarni film ‘Srbenka’ Nebojše Slijepčevića niže nagrade jednu za drugom i na putu je da postane najnagrađivaniji hrvatski dokumentarac. „Srbenka“ je samo u proteklih mjesec dana dobila tri važne nagrade – na najstarijem europskom festivalu, 59. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Festival dei Popoli u Firenzi, zaslužila je nagradu „Pogled drugoga’ za ostvarenja koja pridonose uspostavljanju dijaloga između različitih kultura i religija; potom je trijumfirala na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzio u Budimpešti, gdje je nagrađena kao najbolji film o ljudskim pravima, i na kraju na beogradskom Filmskom festivalu Slobodna zona dobila je Posebno priznanje u regionalnoj selekciji.

Film se bavi ksenofobijom i nacionalizmom kroz priču djevojčice Nine, a koja u ranoj dobi shvaća da je „manjinska“ Srpkinja, a ne „većinska“ Hrvatica, podjednako dobro prolazi u državama bivše Jugoslavije i šire, po Europi i svijetu.

„I mene je to donekle iznenadilo. Gdje god dođemo na strane festivale, obavezno pitam publiku koji dijelovi filma im se sviđaju i postoji li nešto što ne shvaćaju. Odgovor koji dobijem je više-manje svuda isti: svatko prepoznaje svoju lokalnu priču. U Rumunjskoj se javila Mađarica koja živi u Rumunjskoj. Kazala je da je u filmu prepoznala sebe kao pripadnicu manjine u toj državi. Slično je kazala i jedna žena s Bliskog istoka. Mislim da je Miljenko Jergović nakon projekcije u Beogradu dobro rekao da se nitko nema pravo identificirati sa žrtvom, s Ninom, nego da se svi moramo identificirati s onima koji su učinili da se Nina osjeća loše. Lako se uživjeti u poziciju žrtve, ali realnost kaže da svi mi participiramo u stvaranju žrtve, što je teže prepoznati i prihvatiti“, kazao je Slijepčević za tjednik Novosti.

Nagrada u Beogradu deseta je za film koji je nastao za vrijeme proba za kazališnu predstavu ‘Aleksandra Zec’ Olivera Frljića, među kojima se svakako ističe Doc Alliance nagrada s Filmskog festivala u Cannesu.

ForumZFD i Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska objavili su knjigu „Iza sedam logora: od zločina kulture do kulture zločina“. Foto-monografija je autorski rad fotografa Hrvoja Polana, pisca Viktora Ivančića i novinara Nemanje Stjepanovića, a izlazi u izdanju beogradske organizacije forumZFD. Na zagrebačkom predstavljanju knjige govoriti će autori, uz moderaciju Nataše Govedarice.

Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode, najavljuje izdavač. Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tokom posljednjeg rata bili pretvoreni u logore i mučilišta, knjiga sinergijom snažnih kreativnih izričaja, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motiviranog ratnog nasilja. Egzekutivni karakter ideološki oblikovane ‘nacionalne kulture’, upućuju autori, efikasna je priprema terena za nastup ‘nacionalne torture’ i služi ponajprije proizvodnji konteksta koji legitimira nečovječnost.

Muzej Jugoslavije povodom 100 godina od formiranja prve jugoslavenske države organizirao je izložbu „Dan vredan veka“ u Palati Srbija. U saradnji sa „Kioskom“ priređena je i konferencija „Muzealizacija Jugoslavije“ u Domu omladine Beograda, koja istražuje razne statuse jugoslavenskog naslijeđa i potencijal ideja i vrijednosti koje ono ima danas i koje može imati u budućnosti.

Izložba je otvorena 1. decembra na dan stogodišnjice ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu SHS. Autorski tim činili su kustos Radovan Cukić, muzejska savjetnica Veselinka Kastratović Ristić, kustoskinja Marija Vasiljević (Muzej Jugoslavije) i povjesničar dr Zoran Bajin iz Univerzitetske biblioteke “Svetozar Marković”. Željeli su objasniti nastajanje Jugoslavije kao čin kojem je prethodilo dugogodišnje zalaganje kulturne i intelektualne elite za ujedinjenje južnih Slavena. Izložba, također, naglašava i koliko su se vizije stvaranja jugoslavenske države razlikovale od jedne do druge interesne grupe i kroz različite periode. Pored arhivskih dokumenata, plakata i fotografija iz tog perioda, izložene su umjetničke slike, skulpture, lični predmeti, odlikovanja i oružje.

Povodom vijeka od stvaranja jugoslavenske države konferencija je okupila povjesničare, književnike, kustose i javne ličnosti iz regije, među kojima su najavljeni i Dubravka Ugrešić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Jernej Mlekuž, Vladimir Arsenijević, Iskra Gešoska, Ana Dević, Elma Hašimbegović, Žarko Gvero Gera, Rastko Močnik…