U Čikagu je 12 crkava i tri manastira SPC-a sa oko 60.000 vjernika, a pretpostavlja se da na području Čikaga živi između 300.000 i 400.000 pripadnika srpske zajednice od kojih se dobar dio njih bavi kamionskim prijevozom
Nema pretjerane razlike u pejzažu iz okoline Raške i Novog Pazara na jednoj strani i prvih kosovskih krajolika koje gledam, osim u jednom detalju: ovdje je sve prepuno srpskih trobojki. Na svakom koraku vijore se zastave. Mnogo ih je, ali ne prizivaju zapravo ni snagu ni suverenitet. Liče na neku mantru za samopomoć
Srbima je u Mostaru danas puno bolje nego u Sarajevu ili u Zenici, možda zbog dubokih korijena u kulturi, obrazovanju i umjetnosti, možda zbog jakog utiska vladike Gospodina Grigorija, možda zbog oca Radivoja Krulja, možda zbog Šantićevih večeri, možda zbog svega toga
Paradoksalno je da je Hrvatska „želeći se riješiti Srba“ zapravo izgubila, što se posebno danas vidi, dok je Srbija, koja je njihovim dolaskom doživjela šok – jako puno dobila. Hrvatski krajevi nekada naseljeni Srbima danas su praktično mrtvi, a područja u Srbiji naseljena izbjeglicama ipak su prostori novih ljudi i borbe, doduše mukotrpne, ali borbe – za život
„Kod nas je selo umrlo, a nismo nastavili običaje. Mi se ovdje družimo i obnavljamo tradiciju, ali bez veza, slika, emocija i potreba koje ti običaji rađaju kod mlađih generacija, i daleko od izvora tog običaja, ti će naši običaji ubrzo postati samo materijal za istraživače i profesionalna kulturno-umjetnička društva. Naši običaji ostat će u knjigama, ali i knjige danas nitko ne čita“, govori Rajičević o životu ličkih običaja sa beogradskim vazduhom, daleko od ličkog zraka
