U našem narodu riječ “snimanje” ima isto značenje kao i “skidanje”, sinonimi su. I zaista, ovi dokumentarci, namjerno ili ne, nebitno je, upravo su kao takvo snimanje, kao guljenje naslaga nataložene, mrtve kože historije i s njome rutine u mišljenju historije – skidanje sve dok jednom ne ostane sama srž, i u njoj nemilosrdnost istine
Nacionalni timovi, koji su parafraza narodne vojske, uvek trijumfuju pod simbolima svog etniciteta i njihovi navijači veruju da smo ih pobedili zbog toga što smo bolji, ali i zbog toga što smo pripadnici određenog, pobedničkog naroda. Da nije tako, ne bismo navijali za “svoje” reprezentacije, već za one čiji nam se stil igre najviše sviđa
Radeći na Tuđmanovim Bespućima povijesne zbiljnosti morao sam potražiti svjedoke. Tuđmanov tekst je takav da se u svakoj ili gotovo svakoj rečenici krije nekakvo duplo dno, nekakva dodatna tajna, koju znaju samo veoma upućeni. On je, neosporno, velemajstor manipulacije
Ako je u Šerbedžijinoj recitaciji Disovih stihova uistinu postojao eho, jedva čujan odjek toliko neizrečenih stvari, ako on nije bio iluzija, onda istim putem, unazad, kao krugovi u vodi pojavljivali su se negdje u njemu kratko i smjenjivali duhovi sva tri pjesnika, s njima tri ere i tri generacije: Dis – Miljković – Mladenović
U vojsci na krevetu do mog leži Babić Branislav “Kebra”, pjevač i frontmen novosadske grupe “Obojeni program”. Komentira svirku, kaže: „Ma znam ih. Dobri su, zagrebačka grupa.“ „??!“ Odmahnem rukom, samo se nasmijem. Nije on jedini. I onako mi ne vjeruju…
