Specijaliziravši se za crkvenog slikara, Đurić je izrađivao ikone za pravoslavne i grkokatoličke crkve, a slike i prozore za rimokatoličke, postavši s vremenom „naš najbolji i najkompetentniji ikonograf na Balkanu“
Unatoč širokom spektru interpretacija, ovaj iznenađujući spoj proze Heinricha Bölla i teza Janisa Varufakisa, po mnogočemu je sukus stanja današnjeg čovjeka, unedogled zapitanog i razočaranog, istodobno začuđenog i smetenog te maničnog i depresivnog u bipolarnosti koja mu oduzima svaku akciju osim misaone, a i ona je svedena na cinične obračune
Djelujući pola stoljeća, Križanić je realizirao više od tri tisuće karikatura koje svojim likovnim dometima i univerzalnim karakterom svojih poruka, zaslužuju pozornost i obavezuju na podsjećanje. Memoriranju njegova djela doprinijelo bi i ”prenašanje” izložbe Pjerovih karikatura iz Biblioteke SKD ”Prosvjeta” u Zagrebu u izlagačke prostore Gline, Petrinje i Karlovca
Izložba je donijela prvorazredno iskustvo uvida u stvaralaštvo čovjeka koji je svojim radom još za života stekao zasluženu slavu, štaviše postao institucija u branši, toliko da je njegovo ime postalo sinonim za karikaturu samu. Neka bude spomenuto kako je i najveća nagrada za karikaturu u zemljama bivše Jugoslavije nosila upravo njegovo ime
Ono što je bitna razlika jeste da u prvom delu gledamo jedan star, dotrajao, pohaban, izraubovan svet koji hrli svome kraju, a u drugom nov, svet koji je restartovan, koji bi mogao da iskoristi svoju šansu, ali kojeg ipak trošni temelji onog starog vuku na dole
