Unatoč širokom spektru interpretacija, ovaj iznenađujući spoj proze Heinricha Bölla i teza Janisa Varufakisa, po mnogočemu je sukus stanja današnjeg čovjeka, unedogled zapitanog i razočaranog, istodobno začuđenog i smetenog te maničnog i depresivnog u bipolarnosti koja mu oduzima svaku akciju osim misaone, a i ona je svedena na cinične obračune
Djelujući pola stoljeća, Križanić je realizirao više od tri tisuće karikatura koje svojim likovnim dometima i univerzalnim karakterom svojih poruka, zaslužuju pozornost i obavezuju na podsjećanje. Memoriranju njegova djela doprinijelo bi i ”prenašanje” izložbe Pjerovih karikatura iz Biblioteke SKD ”Prosvjeta” u Zagrebu u izlagačke prostore Gline, Petrinje i Karlovca
Izložba je donijela prvorazredno iskustvo uvida u stvaralaštvo čovjeka koji je svojim radom još za života stekao zasluženu slavu, štaviše postao institucija u branši, toliko da je njegovo ime postalo sinonim za karikaturu samu. Neka bude spomenuto kako je i najveća nagrada za karikaturu u zemljama bivše Jugoslavije nosila upravo njegovo ime
Ono što je bitna razlika jeste da u prvom delu gledamo jedan star, dotrajao, pohaban, izraubovan svet koji hrli svome kraju, a u drugom nov, svet koji je restartovan, koji bi mogao da iskoristi svoju šansu, ali kojeg ipak trošni temelji onog starog vuku na dole
Na osnovu četiri festivala moguće je uspostaviti svojevrsnu analogiju, čak i kronologiju, ustupaka koji kulturni život čine onako skučenim i zatvorenim kakav on danas i jest, unutar lokalnih zajednica, nacionalnih država ili onih koje sanjaju da to postanu, i istih takvih, upravo zato uvijek i zauvijek sve manjim kulturama
