Časopis Prosvjeta

Autorski projekt glazbenika Gorana Bregovića “Tri pisma iz Sarajeva”, nakon Pariza, Bruxellesa i Budimpešte i uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Orkestra za svadbe i sahrane te pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, bit će izveden na otvorenoj pozornici festivala Zagreb Classic u četvrtak, 29. juna.

Tim povodom maestro Batinić kazao da je uzbuđen zbog nastupa, te izrazio zadovoljstvo što je dio ekipe koja će izvesti “Tri pisma”. “Opereta ili mjuzikl donose nešto svoje i imaju svoje zakonitosti. Ovo je kao jedan klasični koncert jer svaki violinist ima dionicu koju treba pratiti. S te strane sam uzbuđen i pomalo u tremi, jer je projekt za mene potpuno nov”, rekao je Batinić.

Bregović je kazao kako mu je naročito stalo do projekta i da ne može izmjeriti uzbuđenje jer, osim što će ga gledati rodbina, projekt nosi jednu „malu alegoriju kroz tri violine“. Objasnio je da će koncert skladan za klasičnu, klezmer i orijentalnu violinu, izvoditi tri vrsna solista. Na violini Mirjana Nešković iz Srbije, na orijentalnoj violini Zied Zouari iz Tunisa, a na klezmer violini Gershon Liezerson iz Izraela. Time će tri violine spojiti različite kulture i nacije, a Bregović prikazati vlastitu umjetničku viziju multikonfesionalnog, tolerantnog i multikulturalnog svijeta.

Bregović je slikovito opisao kako je došao do ideje za Tri pisma. Ispričao je anegdotu novinarke i njene reportaže o Židovu koji se 40 godina molio pod Zidom plača. Na njeno pitanje za što moli, starac je kazao za mir među narodima, da mržnja i rat prestanu, a djeca odrastu u skladu i dobroti. Na pitanje kako se osjeća nakon dugogodišnje molitve, starac je kazao “osjećam se kao da govorim zidu”. Svoju glazbu Bregović je usporedio s “izgubljenim janjetom” kazavši da se glazbenici cijelo vrijeme traže i jedan drugoga prate kako bi pronašli zajednički izričaj.

“Tri pisma iz Sarajeva” premijerno su izvedena u Parizu 2016. godine, a nakon Bruxellesa i Budimpešte bit će predstavljena i u Zagrebu.

Ovogodišnje 17. po redu izdanje Kazališta Ulysses održat će se od 15. jula do 26. augusta 2017. na tvrđavi Minor na  Malom Brijunu te u Ljetnom kinu i u Etnografskom muzeju na Velikom Brijunu. Program su predstavili osnivač kazališta Rade Šerbedžija, umjetnička direktorica Lenka Udovički, kazališni redatelj Aleksandar Švabić te direktor izvršne produkcije Duško Ljuština.

Ove godine na programu su uz niz poznatih kazališnih predstava i koncerta, nekoliko gostovanja te nova premijera. Kao posebna gošća najavljena je britanska glumica Vanessa Redgrave koja od samih početaka sudjeluje u radu Kazališta Ulysses, a svojom je nazočnošću  konferenciju za medije uveličao britanski glumac Ralph Fiennes.

O programu je govorila umjetnička direktorica Lenka Udovički. Program će otvoriti veliki koncert Rade Šerbedžije u subotu 15. jula 2017. u tvrđavi Minor, na kojemu će kao gosti nastupiti Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić. Istaknula je posebno premijernu predstavu Mate Parlov, posvećenu boksačkoj legendi Mati Parlovu u režiji redatelja Aleksandra Švabića. Premijera će se održati 12. augusta  2017., a nastala je u koprodukciji Kazališta Ulysses i BITEF teatra iz Beograda. U predstavi uloge tumače  Slavko Štimac, Katarina Bistrović-Darvaš, Lucija Šerbedžija , Dejan Dedić i Jerko Marčić.

Publika će ove godine moći pogledati Zijaha Sokolovića koji će ponovo odigrati svoju kultnu monodramu Glumac je glumac je glumac, koju je izveo više od 1600 puta,a potom i komediju Medvjed u kojoj tumači ulogu. Tu je i Kralj Lear koji se izvodi sedamnaestu godinu zaredom,  predstava Dobri čovjek iz Sečuana  Bertolta Brechta u izvedbi i produkciji studenata glume i medija Sveučilišta u Rijeci, nagrađivana predstava Novo doba  Vuka Boškovića u režiji Dine Mustafića Teatra Bitef iz Beograda,  predstava Shakespeare ljetne noći – varijacije u režiji Lenke Udovički, koji je svojevrsni hommage velikome dramatičaru, Sofoklo: Antigona 2000 godina kasnije, koprodukcija Ulyssesa i MESS-a Sarajevo te još jedna predstava poznata publici, te drama Pečat autora Borne Vujčića. Dok će se 20. augusta 2017. za dobru atmosferu pobrinuti Damir Urban & 4. Program će zatvoriti Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu koje će gostovati na pozornici Malog Brijuna s predstavom Ljudi od voska koju je po tekstu Mate Matišića postavio Janusz Kica.

Izložba “D(r)ugo sjećanje”, koja predstavlja dizajnerske i umjetničke radove koji tematiziraju kulturu sjećanja, odnos prema civilnim žrtvama ratova, antifašizmu i povijesti ratnog nasilja, otvorit će se 3. jula u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu. Premijerno je održana u aprilu u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu, a potom postavljena i u drugim državama bivše Jugoslavije.

Izložba uključuje radove autora i autorica kao što su: Ivan Benuši, Damir Bralić & Aleksandar Kovač, Barbara Blasin, Katarina Duda, Damir Gamulin, Ante Filipović Grčić, Igor Grubić, Mirko Ilić, Sanja Iveković, David Kabalin, Zlatko Kopljar, Dejan Kršić, Boris Ljubičić, MAZ, Tonka Maleković, Niko Mihaljević, Petra Milički, Negra Nigoević, Matija Raos, Vladimir Straža, studio Božesačuvaj, Saša Šimpraga, Neđeljko Špoljar, Trio Sarajevo, Katarina Zlatec, Željko Zorica…

Izložba “D(r)ugo sjećanje” sadržava plakate i druga sredstva oglašavanja različitih komemorativnih događanja, umjetničke intervencije, instalacije i javne intervencije na komemorativnim lokacijama. Autori pripadaju različitim generacijama dizajnera i umjetnika, a radovi su nastali u vremenskom rasponu od 20-ak godina.

Kustosi izložbe i autori izbora radova su: Barbara Blasin, Marko Golub, Aneta Lalić, prema izvornoj koncepciji Barbare Blasin i Anete Lalić. Izložbu prate tekstovi Marka Goluba i Sandre Uskoković, grafički dizajn potpisuje Barbara Blasin, inače grafička urednica časopisa Prosvjeta.

„Zagreb i ja se volimo javno“ naslov je knjige mitropolita zagrebačko-ljubljanskog gospodina Porfirija, predstavljene 29. juna 2017. godine, u Novinarskom domu u glavnom gradu Hrvatske. U knjizi su sakupljeni odabrani intervjui i obraćanja mitropolita tokom prve godine njegove mitropolitske službe u Zagrebu.

Na promociji knjige govorili su Čedomir Višnjić iz Prosvjete, novinar Saša Kosanović, teolog i novinar Branimir Pofuk, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku dr Peter Kuzmič, teolog i pisac Jadranka Brnčić, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i autor knjige. Drago Pilsel moderirao je događaj.

Mitropolit je naglasio zadovoljstvo činjenicom da mu je hrvatska javnost „poklonila bezuslovnu ljubav i iskazala divnu dobrodošlicu“ i prije nego što je došao u Zagreb, uz napomenu da je „svestan toga koliko je data reč vrlo važna i koliko ima svoju težinu i snagu“.

Kosanović je ustvrdio da se Porfirije pokazao kao “čovjek koji radi krupne korake i radi ih odmah, pravi europski intelektualac koji itekako ima što reći o svim stvarima”, dok je Pofuk kazao da je njegovo prisustvo dragocjeno za našu sredinu, jer je on čovjek koji ima duboko razumijevanje i osobnu težnju za umjetnošću i plodovima kulture.

Teologinja i spisateljica Jadranka Brnčić osvrnula se na prvu poruku vladike Porfirija od kad je preuzeo dužnost mitropolita, a to je da dolazi “bez predrasuda i otvorena srca za praštanje, dijalog i pomirenje”. “Bog nam je poslao čovjeka na čelo Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i Sloveniji koji je ekumenski otvoren, koji šalje poruku umjerenosti i pomirljivosti, mostograditelja, čovjeka koji gradi mostove povjerenja među vjerama i narodima“, ocijenio je Kuzmič.

Pupovac je rekao da je mitropolit napisao „knjigu dijaloga“ i to po onome što on deklarira kao svoj cilj, a to je da on želi voditi male dijaloge, a ne rasipati velike riječi. „Vladika Porfirije vodi razgovore, koje on razumije kao primaran oblik dijaloga koji je neophodan našem društvu, našim međusobnim odnosima, posebno između predstavnika različitih crkava i različitih vjerskih i etničkih zajednica“, poručio je.

Višnjić je podsjetio na dosadašnje mitropolite, kazavši da su uspomene na Porfitijeva prethodnika Jovana još „više nego žive“ i iza kojeg će ostat pravoslavna gimnazija. Naglasio je da je od izuzetne važnosti da čelni čovjek crkve u ovom gradu pošalje vedru i otvorenu poruku svima.

Knjiga je objavljena na ćiriličnom pismu u Srbiji u izdanju Besede, izdavačke kuće Eparhije bačke, a potom i na latiničnom pismu u Zagrebu, u izdanju Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.

U Imenu ruže, Umberto Eco piše: ”Ljudi su nekad bili veliki i lijepi (sad su djeca i patuljci), no ova činjenica je samo jedna od mnogih koja svjedoči svijetu koji sijedi”.

Predrag Matvejević, koji je talijanskog i svjetskog pisca dakako poznavao, i sam je uvijek bio uz gigante: najprije uz Krležu, naravno – kao James Boswell Samuelu Johnsonu – i knjigom i audio-snimkom Razgovora s Krležom koje će nekima od nas promijeniti život doslovno; Matvejević sa Sartreom i Malrauxom ali i, kako piše jedan talijanski list, “uvijek uz bok” disidentima Istočnog bloka, Saharovu i Havelu, Kunderi i Sinjavskom. Možda zbog toga, zbog takva okruženja, a uz njegovu sitnu staturu pride, nismo primijetili nešto sve donedavno.

Prije nekoliko godina, nakon piščevog povratka iz svijeta, kamo je u okrutnom okretu historije i sam tiho protjeran devedesetih, gostovao je jedne nedjelje u televizijskom programu uživo, emisiji koja je postala stvar prestiža pa se većina javnih ljudi u nas potajno nada da će u nju biti pozvana. No, čim je Matvejević počeo govoriti, tanušnim, visokim glasom ali profesorski sigurno, bez zastajkivanja, poštapalica, diskurzivno i sa širokim zamahom gdje je tema prelazila u temu bez napora – naglo se sve smanjilo oko njega. Zazračila je one nedjelje energija autoriteta, biografije i djela Matvejevićevog i, ne htjevši to, svela što je ostalo od nekad dičnog kulturnog centra, na sadašnju i pravu mjeru. Kako je samo malena postala popularna emisija, s njom i studio i televizija, a odjednom i grad i čitava zemlja i kultura u kojoj pisci ne čitaju i ne govore nijedan jezik osim maternjeg (pa onda ni njega ne mogu dobro znati), sve pojačano u jakom kontrastu s poliglotom Matvejevićem i tucetom njegovih knjiga pisanih direktno na francuskom i talijanskom. S Matvejevićem – doktorantom Sorbonne i, u sretnoj životnoj kružnici, kasnije profesorom svoje akademske alme mater, nositeljem Legije časti, talijanskim parlamentarcem i, čemu sam svjedočio, prvim našim piscem za koga ta velika i ravnodušna kultura uopće zna. I kod kuće (?), čovjekom koji je nekad u Jugoslaviji javno branio politički napadnute kolege, da bi ga u neovisnoj Hrvatskoj pred kraj života tužio jedan šovinistički, intelektualni miš.

I, tek tada kao da smo uvidjeli to da Eco nije bio sasvim u pravu.

Grand prix 50. Bitefa osvojila je predstava “Urnebesna tama” bečkog Burgh teatra, koja je dobila i nagradu Politikinog žirija, a specijalna nagrada dodijeljena je predstavi “Jašući oblak” Rabija Mruea iz Libana i francuskoj “Sviti br 2”, koja je osvojila i nagradu publike.

Pobjednička predstava 50. Bitefa “Urnebesna tama” odnijela je i nagradu za najbolju režiju koju je Dušanu Davidu Paržižeku dodijelio Politikin žiri. Predstava, nastala prema tekstu mladog njemačkog dramskog pisca Wolfram Lotza, govori o rastućoj autodestrukciji današnje civilizacije kroz šaren spektar likova koje izvode četiri glumice (somalijski pirat, zapadni vojnici, srpski švercer u afričkoj džungli, papagaj koji govori, zapadni mistici…). Lotz tematizira aroganciju zapadne civilizacije u percepciji “drugosti”, a postavljajući pitanje o smislu suvremene civilizacije, pokreće i pitanje o smislu suvremenog kazališta – da li je ono mjesto pobune ili malograđanskog konformizma.

Dobitnici nagrada proglašeni su na oproštajnom partiju jubilarnog Bitefa, održanom nakon predstave “Nad grobom glupe Evrope” riječkog HNK Ivana pl. Zajca u Madlenianumu, koja je podijelila festivalsku publiku.