Časopis Prosvjeta

Izložba “Nestali”, posvećena nestalim licima – žrtvama rata u bivšoj Jugoslaviji, otvorena je početkom septembra u foajeu dvorane Kulturnog centra Beograda u organizaciji Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MKCK), u suradnji sa studentima sa Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Suradnjom sa umjetničkim fakultetima, MKCK želi skrenuti pažnju javnosti na pitanje nestalih putem multimedijalnih izložbi digitalnog i video materijala sa fokusom na humanitarnu dimenziju pitanja nestalih, ljudske priče i potrebe porodica.

“Umetnički fakulteti i studenti iz različitih sredina su se ujedinili oko ovog izuzetnog projekta. U proteklih nekoliko meseci putovali smo jedni kod drugih, razgovarali sa studentima i dovodili im interesantne ljude koji su im ponudili svoja gledanja na svet. Kada sagledamo radove dobijamo neverovatno bogatstvo umetnosti u tužnom kontekstu”, rekao je autor tog projekta, prof. FPU i beogradski umjetnik Marko Lađušić, koji je otvorio izložbu sa predstavnicom MKCK-a Sanjom Ivaniš, predstavnikom Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije dr Duškom Čelićem i pomoćnicom direktora KCB-a za program Vesnom Danilović. Samo kroz razmjenu ideja i znanja, kako je istakao Lađušić, moguće je potaknuti daljnju suradnju mladih ljudi, a upravo dobrom komunikacijom najbolje se ostvaruju prijateljstva i razumijevanje. Na izložbi “Nestali” prikazane su ilustracije, video i digitalni radovi više od 30 studenata i doktoranata tri fakulteta. “Želeli smo da kroz umetnički izraz skrenemo pažnju javnosti na humanitarnu dimenziju pitanja nestalih lica i patnju kroz koju prolaze njihove porodice jer ne znaju šta se tačno desilo sa njihovim najmilijima. Od gotovo 35.000 nestalih lica koji su prijavljeni MKCK-u, danas, skoro 30 godina od izbijanja prvih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, preko 10.000 porodica još uvek traga za svojim nestalim članovima. Verujemo da će ovi divni radovi preneti emociju ogromnog stradanja ovih porodica i poruku da bi traganje za nestalim licima trebalo da bude isključivo humanitarno pitanje”, rekla je Sanja Ivaniš u ime MKCK-a.

Draga moja, draga naša Sonja.

Budući da si dvije godine mlađa od mene bilo je logično da ti mene ispraćaš na put bez povratka, ali je sudbina htjela da ti prva odeš.

Dugo smo dijelile tegobe izbjegličkog života kroz sve ovo vrijeme otkako nas je rat dognao u Srbiju. Srbija nas je prihvatila u jednom od najtežih perioda svoje istorije tako da smo u njoj, draga prijateljice, zajedno sa svojim najbližima pretrpjeli i tzv. humanitarno bombardovanje. Nije nam bilo lako, jedva smo sastavljali kraj sa krajem pomažući svoje porodice u vrlo teškim okolnostima.

Nemajući djece, ti si se opredijelila za rad sa djecom i u tome si postigla zapažene rezultate. Ostaće iza tebe upečatljiv trag tog posla, od saradnje u „Bijeloj pčeli“ i tvom listu „Suncokret“, kao i u drugim publikacijama. Objavljivala si i poeziju, i ja ti u ovoj prilici zahvaljujem na tvojim čakavskim pjesmama koje si mi poklanjala pri svakom susretu. Možda te upravo poezija tako čvrsto vezivala uz tvog Zdravka, tvog životnog druga, jednog od velikana moderne srpske poezije.

Mi, tvoje drugarice, plašile smo se da će ti život biti vrlo težak ukoliko ti teška bolest oduzme vid ali je, evo, smrt došla nenadano preduhitrivši bolest sljepila.

Ne mogu zaboraviti kroz šta smo sve zajedno prošle, kroz kakve muke i poniženja čekajući bijedne honorare od kojih su živjele naše porodice.

Premda smo se vidjele ili čule gotovo svaki dan, čini mi se ipak da je toliko toga ostalo neispričano, od planova za budućnost do ljubavi prema životinjama. I na kraju da kažem još i to: Nismo se vratile u Hrvatsku, ni ti u Novalju, ni ja u Zagreb jer bi povratak u našu domovinu ovakvu kakva ona danas jest, bilo za nas poniženje.

Tebe ću pamtiti takvu, siromašnu ali ponosnu i neka ti je laka ova draga srpska zemlja.

Branko Vujasinović rodio se u Glini 23. siječnja 1927. godine od oca trgovca Marka i majke Andrine, rođ. Brachtel. U Glini je završio pučku školu, a prva tri razreda gimnazije polazio je u klasičnoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima, jednoj od najboljih škola u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Njegovo školovanje bilo je prekinuto u proljeće 1941. godine, kada je na tragičan način ostao bez oca. Nedugo zatim, s mlađom braćom našao se u očevu rodnom kraju u sjevernoj Dalmaciji, sve do ljeta 1942. kada se vratio u Glinu i završio nižu gimnaziju. U jesen 1943. upisao je Geometarski odjel Srednje tehničke škole u Zagrebu. Početkom 1945. priključio se antifašističkom pokretu. Nakon oslobođenja zemlje nastavio je Srednju tehničku školu, koju je završio 1947. Iste godine zaposlio se u poduzeću Geozavod u Zagrebu. U jesen 1948. upisuje Geodetski odjel Tehničkog fakulteta u Zagrebu na kojem je diplomirao 1955. U razdoblju od 1957.–1967. radi kao inženjer u projektnom poduzeću “Projekt” u Zagrebu, a od 1967.–1975. u Direkciji za Savu, koja se prema Zakonu o vodama transformira u Opće vodoprivredno poduzeće Zagreb u kojem radi sve do mirovine. U mirovinu je otišao 1987. godine, kada mu se rodio unuk Danko od kćeri Jagode, koju je imao sa suprugom Đurđicom, kćerkom Mate Lovraka.

Tokom svojeg 40-godišnjeg djelovanja Branko Vujasinović radio je na kartiranju, izradi planova i nacrta gradova, tahimetriji, ortogonalu, nivelmanu, te izradi projekata regulacija rijeka i potoka, cesta i željezničkih pruga. Obavljao je ne samo geodetske nego i hidrotehničke radove u vezi s projektiranjem odbrana od poplava, odvodnjavanja i navodnjavanja. Godine 1966. usavršavao se u Wageningenu u Nizozemskoj na poslijediplomskom tečaju iz područja odvodnjavanja i melioracija, a 1970. boravio na višemjesečnom stručnom putovanju po SAD-u na pregledu izvedenih radova iz područja vodogradnje, regulacije rijeka, uređenja ušća velikih rijeka i izgradnje velikih hidrocentrala. U razdoblju od 1974.–1976. boravio je u Iranu na poslovima nadzora na velikom melioracijskom projektu u Jiroftu, južno od Teherana.

Autor je više stručnih izvještaja, mišljenja i ekspertiza te dvadesetak različitih projekata. Bio je aktivan u stručnim udruženjima: Društvu geodeta, Društvu građevinskih inženjera i tehničara i posebno Društvu za odvodnjavanje i navodnjavanje. Nagrađen je 1966. spomen-diplomom za dugogodišnji uspješni rad u geodetskoj struci, a 1986. dobio je povelju Saveza građevinskih inženjera i tehničara Jugoslavije za izvanredne zasluge na razvoju građevinarstva.

Nakon odlaska u mirovinu, Vujasinović se posvetio istraživanju poznatih ličnosti iz povijesti vodnog gospodarstva te gradnji cesta i željeznica u prošlosti. Godinama je svakodnevno dolazio u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, a koristio se i fondovima Hrvatskog državnog arhiva. Skupio je zavidnu građu i narednih godina objavio oko 120 stručnih radova i priloga.¹ Kruna njegovih istraživanja bila je 2007. godina, kada su objavljene njegove dvije knjige: Istaknute osobe u hrvatskom vodnom gospodarstvu kroz povijest (Zagreb: Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, 2007), a zatim Upravno i poslovodno osoblje na željeznicama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji do 1918. (Zagreb: Hrvatski željeznički muzej, 2007). Smatrao je da istražujući povijest vodnoga gospodarstva, te gradnje cesta i željeznica možemo spoznati sve druge privredne grane, a onda i povijest zemlje u njezinoj cijelosti. Jer, rijeke su, kako kaže, naše najstarije prometnice, onda su to ceste, a tek od 19. stoljeća i željezničke pruge.

Međutim, Vujasinović je napisao i više povijesnih priloga o Glini. Pisao je o poznatim glinskim obrtnicima, kazališnim glumcima, sportašima i nogometašima. Ipak, od posebnog značaja su njegova istraživanja masovnih ubojstava u Glini u proljeće 1941., kada je brutalno i sadistički ubijeno oko 400 glinskih Srba, muškaraca starijih od 16 godina, među kojima se nalazio i njegov otac. Prva istraživanja, pod naslovom “Popis Srba Gline i okoline ubijenih u proljeće 1941. godine” objavio je u Ljetopisu Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ (2001), koja je zatim proširio novim spoznajama u časopisu Prosvjeta (2006), pod naslovom “Tko je bio nalogodavac a tko izvršilac glinskog zločina”. Ova dragocjena istraživanja su objavljena u prigodnoj monografiji Glina 13. maja 1941. U povodu 70. godišnjice ustaškog zločina (Zagreb: SKD Prosvjeta, 2011). Njegova sjećanja na tragične i traumatične događaje iz Gline 1941. godine također je zabilježio međunarodni projekt usmene povijesti sa sjedištem u Washingtonu – United States Holocaust Memorial Museum.²

Branko Vujasinović umro je u 91. godini, 24. siječnja 2018. u Zagrebu. Dao je veliki doprinos povijesti Gline i gospodarskoj povijesti Hrvatske. Svima onima koji su ga poznavali ostat će u sjećanju kao izuzetno dobronamjerna, susretljiva, tolerantna i velikodušna osoba. Za mene – Glinjanin bez premca.

Jubilarni, deseti festival Krokodil (Književno regionalno okupljanje koje otklanja dosadu i letargiju) okupit će 15. i 16. juna u Beogradu neka od najznačajnijih imena regionalne književne scene, a bit će svečano otvoren izložbom i projekcijom dokumentarnog filma “Okrutni optimizam: Naših prvih 10 godina”. Prema riječima Vladimira Arsenijevića iz Udruženja Krokodil, naziv filma i izložbe “Okrutni optimizam”, kojim se obilježava jubilej festivala, predstavlja doživljaj atmosfere u kojoj se odvijao u prethodnih deset godina. „Imamo osećaj da stvari koje smo radili i koje radimo nisu dale očekivani rezultat. Očekivali smo da će doći do boljeg povezivanja u regionu, makar kultura. Danas je, međutim, književna komunikacija gora nego što je bila pre deset godina”, rekao je Arsenijević, ističući da, usprkos takvoj atmosferi, organizacija jubilarnog izdanja protiče u optimističnom duhu i da su postojeće okolnosti poticaj za nastavak predanog rada.

Kroz čitanja, intervjue i performanse predstavit će se, između ostalih, Mira Furlan, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Vedrana Rudan, Marko Vidojković, Abdulah Sidran, Marko Tomaš, Rumena Bužarovska, Marko Šelić Marčelo, Dejan Atanacković, Boris Dežulović, Njuz.net sa Zoranom Kesićem i News Bar. Večernje programe vodit će Kruno Lokotar, Ivan Velisavljević i Ivana Dragičević, a festivalske večeri zatvorit će koncerti Kralja Čačka i Bojane Vunturišević. Od iduće godine, kako je najavljeno, Krokodil će izgledati drugačije. Organizator želi dovesti najuspješnije i najpoznatije pisce iz svijeta. “Festival će biti značajno promenjen. Te promene podrazumevaju i nove produkcijske prakse. Festival se održava zahvaljujući našoj ušteđevini, stoga je veoma teško organizovati jedan ovakav događaj. Novina od sledeće godine je uvođenje karata po simboličnim cenama, ali ćemo nastojati da to nadomestimo dovođenjem ozbiljnih imena, koja nikad ranije nisu dolazila u Srbiju”, istakla je Milena Berić.

Nagrađivana predstava „Ljudi od voska“ Mate Matišića u režiji Janusza Kice gostovala je na 63. Sterijinom pozorju u Novome Sadu 29. maja i u Beogradu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu dva dana kasnije, čime je nastavljena uspješna suradnja dvaju kazališta koja je revitalizirana prije tri godine. U okviru godišnje razmjene, u 2018. godini planirano je gostovanje JDP-a u HNK-u predstavom “Kralj Betajnove” Ivana Cankara, u režiji Milana Neškovića. JDP je početkom juna gostovao u Zagrebu s predstavom „Slučajna smrt jednog anarhiste“ nobelovca Darija Foa u režiji Maje Maletković koja je otvorila 42. festival Dani satire Fadila Hadžića u Kerempuhu. U predstavi koja je premijerno izvedena u aprilu 2016. godine igraju Nikola Đuričko, Nikola Rakočević, Bojan Dimitrijević, Marta Bjelica, Miloš Samolov i Joakim Tasić.

U JDP-u posljednji plakat u sezoni 2017/2018. napravio je Mirko Ilić za predstavu „Zašto je poludeo gospodin R?“ koju režira Bobo Jelčić. Predstava će biti premijerno izvedena 20. juna na sceni „Ljuba Tadić”.

Objavljeni su rezultati drugog natječaja „Biber“ za kratku priču na temu pomirenja, koji je bio  raspisan u siječnju 2017. godine. Na natječaj je pristiglo 385 priča na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, crnogorskom ili srpskom jeziku. U žiriju su bili Faruk Šehić, Kim Mehmeti i Tatjana Gromača. Prvu nagradu dobila je priča “Jedu ljudi i bez nogu” autorice Milice Vučković iz Beograda, drugu nagradu dobila je priča “Čiko Zav” autorice Dženete Rovčanin iz Sarajeva, a treću nagradu priča “Семејството на чичко Аки” (Obitelj strica Akija) autorice Anuške Minovske iz Skoplja. Izabrano je 25 priča koje su objavljene u zbirci “Biber 02”, a mogu se pročitati na web stranici Biber.nenasilje.org. Projekt su realizirali Centar za nenasilnu akciju (CNA) iz Sarajeva i Beograda.

Na predstavljanju u Zagrebu Davorka Turk iz CNA kazala je da je ova mirovna regionalna organizacija posvećena izgradnji trajnog mira u regiji. „O ratu se govori često, ali se rijetko govori konstruktivno. Pomirenje je stvaranje bolje budućnosti, o čemu svjedoči rast zanimanja prema konkursu za kratku priču, raspisanom u januaru prošle godine, na koji je stiglo 385 priča na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, crnogorskom i srpskom jeziku, ili 20 posto više nego na konkursu za prethodni Biber“, rekla je Davorka Turk. Književnica i članica žirija Tatjana Gromača istaknula je da literatura može pomoći pomirenju vrlo malo jer je suočena sa snagom stvarnosti. Milica Vučković iz Beograda, dobitnica prve nagradu za priču o višegodišnjem beogradskom suživotu njene porodice i rođaka iz Like, protjeranih za Oluje. „Dio izbeglih pohrlio je u nacionalizam i lokalpatriotizam. Postali su gorljiviji Zemunci od onih koji su tamo rođeni. No postoje i ljudi koji žele da se nikom ne ponovi to iskustvo; oni su mirni i ne seju mržnju“, rekla je Milica Vučković. Predstavljanje, održano 9. juna u Zagrebu, organizirao je pododbor SKD „Prosvjete“ iz Zagreba, a razgovor je moderirala Aneta Lalić iz SNV-a.