„Nitko, ama baš nitko od djece, iako na rubu gladi, ne uzima taj komadić kruha koji su nam dali u usta, nego ga samo stišće u ručicama. Makar ga nismo danima vidjeli. Kad smo se popeli na taj plato, vidimo dolje u žici naše majke koje jauču. Mi se svi zatrčavamo i odreda bacamo te komadiće kruha prema našim materama“
Strah je to s kojim liježeš i strah sa kojim ustaješ, strah od svakog noćnog šušnja, telefonskog poziva, poštarevog pogleda, pasjeg laveža, naivnog upita iza stakla na šalteru, dječjeg puta do škole i natrag, susjedovog slavlja, injekcije koju zabada nepoznat bolničar, strah od svega i svačega, od očeva groba s kojeg je maknuta ploča, od ćirilice u ilegali, knjiga na polici koje bi gost mogao da vidi, prezimena, krsne slave, podatka iz matične knjige, brata iz Novog Sada…
Za likvidaciju 50 Srba iz Gospića i Karlobaga Norac je dobio 12 godina, Orešković 15 i Grandić 10 godina zatvora. Zbog nedostatka dokaza oslobođen je drugooptuženi Rožić, dok su tužioci već ranije odustali od petooptuženog Čanića
Moj je korpus tek deseti dio antroponimskog gnijezda nastalog variranjem ličnog imena Petar. Toliko je mnoštvo antroponima posljedica kulta apostola Petra u kršćanskom svijetu, ali i mitološkog vjerovanja roditelja da će im svetačko ime štititi potomke na putu kroz život