„Čovečanstvo je u krizi – i nema drugog izlaza iz te krize osim solidarnosti ljudskih bića. Prva prepreka na putu do izlaza iz međusobnog otuđenja je odbijanje dijaloga: tišina rođena iz – a koja istovremeno sve podstiče – samootuđenja, distanciranja, nepažnje, zanemarivanja i, sve u svemu, nezainteresiranosti“
Nakon 1995. godine spomen-ploča podignuta u Glini povodom petogodišnjice osnivanja „Prosvjete“ je skinuta i do danas nema volje da se ponovo postavi. Vraćanje ploče na zgradu u kojoj je „Prosvjeta“ nastala obaveza je srpske zajednice prema osnivačima. Istovremeno, pronalaženje dosad nepoznate fotografije iz 1949. predstavlja ne samo dragocjeno otkriće, nego i važan poticaj daljnjem razvoju „Prosvjete“ kao centralne kulturne institucije Srba u Hrvatskoj
Današnje rasprave u Srbiji o sudbini Kosova i Metohije, sporovi u kulturi između „narodnjaka“ i „mondijalista“, obračuni u politici između „demokrata“ i „nacionalista“, slijevaju se decenijama u isti lijevak animoziteta između onih koji Srbiju u svakom segmentu vide kao zemlju okrenutu starim običajima, pravoslavlju i Rusiji i onih koji je vide kao sekularnu zemlju, okrenutu današnjim opće propisanim liberalnim vrijednostima i Zapadu
Jovanović piše da je Srbija 1918. godine predstavljala „praznu i prevrnutu zemlju, gde su najneophodnije životne namirnice morale da budu dovožene iz inostranstva, gde su ljudi bili bez odeće, kuće bez nameštaja, poljoprivredna imanja i radionice bez alatki, sela bez stoke i živine, ukratko: pustara kojom su lutala izgladnela lica…“. A kad su se vratili vojnici i izbjeglice, vidjelo se brzo da nedostaje, – milion duša!
Što bi bilo da Subašić nije branio onako kako je branio? Kako bi ga doživjeli da je kiksao i primio neki glupi gol koji bi odlučio utakmicu daleko prije finala? Odgovor nije teško dati. Bio bi „srpsko đubre“ kojem bi spominjali i oca Jovu i majku Boju. Naravno, ne po dobrom. Ovako je ispao nacionalni heroj. A onako bi bio samo još jedan Srbin iz nekog dalekog sela u zadarskom zaleđu do kojeg nema ni asfaltirane ceste, da o struji ne govorimo
