Ako je s ikim trebalo razgovarati o osnovnim linijama, detaljima, valerima, o ljudima i problemima srpske politike u Hrvatskoj 20. vijeka, bio je to zagrebački advokat Vlado Ivković. Bio je zapravo zadnji koji je mnogo znao i mnogo toga sačuvao i potpisnik ovih redova sebi i danas teško oprašta što to nije na vrijeme shvatio
Jadranska straža nastala je iz potrebe suprotstavljanja teritorijalnim pretenzijama Italije da nakon Istre, Rijeke, Zadra i brojnih otoka preuzme što veći dio istočnog Jadrana. Osim što je radila u duhu obrane zemlje i zaštite nacionalnih interesa na moru, Jadranska straža je također tražila da treba “osloboditi” Jugoslavene “zarobljene” pod talijanskom vlašću
Šezdesetosmaši su akcentovali potrebu za najširom mogućom platformom za obračunavanje sa negativnim pojavama u jugoslovenskom socijalizmu, a sa jednim i jedinstvenim ciljem – da se taj sistem, uspostavljen ogromnim žrtvama antifašističke, partizanske borbe, ne odbacuje, već unapređuje i poboljšava
U novije vreme opet deluju sile koje bi da zbrišu naš identitet i kulturno-istorijsko nasleđe. Da bi se to osujetilo nužno je jačati veze sa prošlošću misleći na budućnost. Blisko mi je u tom pogledu razmišljanje Mihaila Vujanića koji je zapisao: „Čovek ume sam sebi da podvaljuje sadašnjošću, kao da ga se prošlost ne tiče. I otkud ta zabluda da sutra uvek mora značiti i budućnost?“
Dok ga bolest nije počela otimati, Jovan Radulović je bio u Beogradu živa kulturna institucija krajiških Srba, i Srba u Hrvatskoj uopšte. Zbirkom memoarsko-fikcionalne proze "Uroniti u maticu života" i "Zrna iz pleve", uz dokumentarnu prozu "Po srpskoj Dalmaciji" i knjigu razgovora s Milošem Jevtićem ("Ostaje priča") otvorio je polje uspomena, s nadom da će izići u javnost s obimnijim tekstovima, ali mu život to nije dao
