Rasprave o notornom (23)
ŠAH
I na sjednici komisije za historiju Partije i u razgovorima na Tuškancu (ili u Opatičkoj 10 – sjedištu Instituta) glavna je teza bila ista – zapostavljenost Hrvatske, njezina obespravljenost u Jugoslaviji, potlačenost Hrvata a supremacija Beograda i općenito Srba u svemu i svugdje. Sad kad je od tih davnih događaja prošlo više od pola vijeka i kad su svi neposredni akteri otišli s ovog svijeta, može se bez osobitog pretjerivanja reći kako su diskusije iz tih knjiga uveliko pridonijele raspadu zemlje i ratu do kojeg je došlo tridesetak godina kasnije