Časopis Prosvjeta

Grand prix 50. Bitefa osvojila je predstava “Urnebesna tama” bečkog Burgh teatra, koja je dobila i nagradu Politikinog žirija, a specijalna nagrada dodijeljena je predstavi “Jašući oblak” iz Libanona i francuskoj “Sviti br 2”, koja je osvojila i nagradu publike. Predstava “Urnebesna tama” govori o rastućoj autodestrukciji današnje civilizacije kroz šareni spektar likova koje izvode četiri glumice (somalijski gusar, zapadni vojnici, srpski švercer u afričkoj džungli, papagaj koji govori, zapadni mistici…). Tematizira se arogancija zapadne civilizacije u percepciji “drugosti”, a postavljajući pitanje o smislu suvremene civilizacije, pokreće i pitanje o smislu suvremenog kazališta – je li ono mjesto pobune ili malograđanskog konformizma.

Dobitnici nagrada proglašeni su na oproštajnom partiju jubilarnog Bitefa, održanom nakon predstave “Nad grobom glupe Evrope” riječkog HNK Ivana pl. Zajca u Madlenianumu, koja je podijelila festivalsku publiku.

Međunarodni beogradski sajam knjiga, 61. po redu, predstavit će od 23. do 30. oktobra više od 450 izlagača, od kojih više od 40 iz inozemstva, na čelu sa Islamskom Republikom Iran kao zemljom-počasnim gostom. Pod sloganom “Knjigu u ruke” predstavit će se autori i teme iz Irana kao zemlјe gosta, a fokus tribina i promotivnih programa, kao i tematskih izložbi, usmjeren je na aktualne teme izdavačke produkcije i jubileje evropske i srpske istorije i kulture, od Šekspirove i Servantesove 400-godišnjice, 120-godišnjice pojave romana “Hajduk Stanko” i 100-godišnjice Petra Kočića, do sjećanja na godišnjicu osnivanja Jasenovca i početka genocida nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu, saopćili su organizatori. Predsjednik Odbora Sajma knjiga Zoran Avramović istaknuo je da ta manifestacija “nije samo kulturni, već i društveni događaj u najširem smislu, jer je to mesto susretanja lјudi različitih profesija, manifestacija obrazovanja, diplomatsko-političkih susreta, ekonomskih poslova i drugih dešavanja”. Osnovni izlagački koncept Sajma knjiga, koji će biti održan na ukupno 30.000 kvadratnih metara izložbenog prostora, baziran je na predstavlјanju suvremene svjetske i domaće izdavačke produkcije. Beogradski sajam knjiga prošle godine je, uz Rusiju kao počasnog gosta, privukao više od 180.000 posjetilaca.

Pored hrama Prepodobne matere Paraskeve na Dobroj vodi u Vukovaru 2. oktobra  otvorena je jubilarna deseta kulturno-duhovna manifestacija Brankovi dani u Vukovaru, koju je još 2007. godine ustanovio nedavno preminuli sveštenik protojerej-stavrofor Jovan Radivojević. Manifestacija je posvećena srpskom pjesniku Branku Radičeviću koji je često dolazio na Dobru vodu. Ovogodišnji Brankovi dani su započeli besedom o Radičeviću jereja Vukašina Cvetojevića, starešine hrama Prepodobne matere Paraskeve. Program je otvorio Uroš Antić, učenik vukovarske Osnovne škole „Dragutin Tadijanović“ recitacijom „Pomen ocu Jovanu“ koju je napisao prijatelj oca Jovana, Milan Čorak iz Vukovara. Plesnim i dramsko-recitatorskim tačkama predstavila su se djeca iz Dečjeg vrtića Vukovar 2 i nižih razreda Osnovne škole „Dragutin Tadijanović“.

Povodom 110. godišnjice rođenja Vladana Desnice, međunarodni naučni skup Desničini susreti 2016. na temu „Hrvatsko-srpski i srpsko-hrvatski interkulturalizam danas“ održan je u Beogradu od 23. do 25. septembra u Biblioteci grada Beograda i na Institutu za književnost i umetnost. Susrete organiziraju Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut za književnost i umetnost u Beogradu, Hrvatsko društvo pisaca,  SKD “Prosvjeta”, kao i Društvo za obnovu i revitalizaciju Kule Stojana Jankovića – Mostovi. U spomen na ovog pisca još 1989. godine osmišljeni su Desničini susreti, koji su prvi put održani tek 2005. godine, da bi od tada postali tradicija. Ove godine, prvi put su održani u Srbiji u okviru zvanične bilateralne naučne saradnje Srbije i Hrvatske, odnosno projekta pod nazivom Desničini susreti i hrvatsko-srpski/srpsko-hrvatski interkulturalizam. „Mislim da će, sudeći po svim izlaganjima, zbornik ovogodišnjih Susreta biti jedan od boljih zbornika ove manifestacije, koji će verificirati jedan veliki angažman stručnjaka u vezi sa temom interkulturalnosti, interdisciplinarnosti i svega onoga što trebamo da bismo pokušali misliti vlastito iskustvo sa različitih strana, iz različitih perspektiva“ rekao je za P-portal, profesor Dušan Marinković. Zatvarajući prve beogradske Desničine susrete profesor Drago Roksandić je rekao da će iduće godine biti obilježeno 50 godina od smrti Vladana Desnice, te da su tim povodom Centar za komparativno-historijske i interkulturne studije i Hrvatsko društvo pisaca u dogovoru s Društvom za obnovu i revitalizaciju Kule Stojana Jankovića – Mostovi inicirali digitalizaciju sačuvane rukopisne ostavštine Vladana Desnice. Profesor Roksandić je istakao da je cilj ove inicijative da Desničina zaostavština bude trajno zaštićena, i dostupnija korisnicima.

Polagano se, ali sigurno, prorjeđuje kolona onih što svaki dan svraćaju u „Prosvjetinu“ biblioteku u Preradovićevoj 18/1. To su oni i među nama rijetki i malobrojni koji su prostor prepun knjiga na ćirilici osjećali kao oazu slobode, kao jednu od rijetkih fiksnih točaka u gradu kroz koji su se zadnjih decenija više prokradali, nego njime šetali.

Ovo je ljeto otišao jedan od onih kojima je ova dvorana, dok su se ikako mogli kretati, predstavljala dnevni boravak. Svi su ga poznavali po obaveznoj kapi šilterici na glavi, jakni povezanoj špagom i ruksaku na leđima. Visok, dinarski okošt, finih crta lica koje su govorile da je to čovjek obrazovan, a sve skupa je govorilo da je riječ o usamljeniku. Svi su ga u tom krugu poznavali, a malo ko je znao njegovu priču. U ovom društvu „bivših“ ljudi radije slušaju sami sebe nego druge, pa ni oni koji su se sa Aleksandrom Vucelićem nadmetali ko će prvi uzeti pristigli broj birmingemske Iskre, nisu mnogo znali o njemu.

Rodom iz Gornjih Dubrava, zaselak Jusići, teško obolio kao gimnazijalac, oslobođen fiskulture, hodati je iznova učio na Omladinskoj radnoj akciji, izgradnji autoputa „Bratstva i jedinstva“. Nakon što je 1953. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, počeo je trenirati atletiku u klubu Mladost, osvajao je državno prvenstvo na 110 i 400 m sa preponama, bio državni reprezentativac u tim disciplinama, četverostruki je pobjednik Hanžekovićevog memorijala. Aco je volio spomenuti kako je Boris Hanžeković svoju zadnju trku trčao 22. aprila 1945. u pokušaju proboja logoraša iz Jasenovca, gdje je pao prije cilja ovaj atletski reprezentativac Kraljevine Jugoslavije. U zadnjim mu je danima velika briga bila kome da ostavi pehar kojeg je dobio u trajno vlasništvo. Na kraju je jedan od tih pokala, po njegovoj želji, završio u manastiru Gomirje.

Ovaj skromni čovjek bio je u srodstvu sa poznatim, danas isto pokojnim, Milojkom Vucelićem, uglednim inženjerom iz američkog svemirskog programa APOLO; supruga Jasmina bila je kći kraljevskog generala Vlajka Jeftića, ubijenog u njemačkom logoru Osnabrik, dan uoči oslobođenja logoraša. Aleksandar je suprugu i sve Jeftiće koji su poslije rata živjeli u Zagrebu, sahranio u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu.

A on je sam ostao u Zagrebu sa željom da bude sahranjen  na seoskom groblju u Gornjim Dubravama. U jednom od rijetkih novinskih tekstova o njemu, 2012. godine slutio je u pero novinara: „U Zagreb sam došao kao proleter i tako ću i završiti. Uspio sam od pravničke plate u Zagrebačkim cestama kupiti skroman stan, koji su mi dva puta, početkom devedesetih, pokušali oteti. Dolazili su da se usele sa objašnjenjem da su čuli da sam otišao u četnike…“

Slutnja mu se ostvarila. Zadnju godinu i nešto dana vezu sa srpskom bibliotekom u Zagrebu održavao je svakodnevnim višekratnim telefonskim pozivima. A onda je jednog dana i to prestalo. Znali smo da mu dolaze rijetki prijatelji, ali da ih prima na ulazu u zgradu, da živi potpuno sam u stanu u kojeg niko drugi ne ulazi. Kad je nastupila nemoć i bolest susjedi su čuli jauke, u stan je ušla socijalna služba. Aco je završio sa teškom upalom u bolnici, potom u udomiteljskom smještaju, nesposoban da brine sam o sebi. Nekoliko je puta bježao u pidžami iz bolnice, bojeći se da će ostati bez svega, vezali su starog atletskog šampiona.

Za nas, njegove prijatelje, slijedila je bitka za Acu. Par dana nismo mogli ući u trag tome gdje je smješten. Bojali smo se obrasca poznatog u takvim slučajevima; odjednom odnekud iskrsne nekakav testament koji rješava pitanje nekretnina, a onda u kratkom vremenu potpisnik ode. Ipak smo ga uspjeli pronaći, pristojno smještenog i relativno umirenog. Posjetili smo ga, uoči ljeta, Prosvjetina bibliotekarka i potpisnik ovih redova. Bio je to tužan, dramatičan monolog, djelomično nepovezan, o ratu, srpskim žrtvama, nacionalnoj kulturi, crkvi, manastiru Gomirje. Umro je za sve nas ipak iznenada i opet je uslijedila borba da mu se želja ispuni, da ne ode u zajedničku grobnicu. Uglavnom, trudom zamjenika načelnika općine Ogulin, njegovog zemljaka Miće Zatezala, na kraju je ipak legao u dubravski kamenjar.

Aleksandar Vucelić je volio knjige. Tragao je za njima posvuda, po Britancu, Hreliću, po (ne)mjestima gdje se ćirilica mogla pronaći. Mjesece je u biblioteci proveo nad memoarima Pavla Jakšića, nad Bejkonovim Esejima; nad dnevnim listom Politika, Iskrom. Kopirao je rijetke stvari, spremao za one kojima će trebati, posjećivao tribine, postavljao pitanja. Svima će nam nedostajati taj dobri veliki čovjek.

Tako odlaze zagrebački Srbi. Trkači s preponama.

Filmski centar Srbije (FCS) sufinancirat će deset manjinskih koprodukcija, među kojima je i novi film Dane Budisavljević. Na osnovu prijedloga Konkursne komisiјe, Upravni odbor FCS-a odlučio je da sufinancira sedam igranih i tri dokumentarna filma, a istovremeno je odbio 33 predložena projekta.

Među igranim filmovima koji su podržani su crnogorski “Vrijeme između nas” redatelje Andra Martinovića (produkcija: Zillion film) o kompleksnom odnosu oca i sina kroz tri istorijske epohe, makedonska bajka za djecu i odrasle “Šećerno dete” Igora Ivanova (Art & popcorn) i “Žrtva” Marije Džidževe (Biberche) o položaju žene u suvremenom društvu, hrvatski “Aleksi” Barbare Vekarić (Film Kombaјn), mladalačka priča o suvremenoj antijunakinji, te “Vojnici, priče iz Ferentarija” Ivane Mladenović (Baš Čelik), “Žaba” Elmira Jukiča iz Bosne i Hercegovine (Living Pictures) i slovenski film specifične biografske tematike “Benjamin u Moskvi” Karpa Godine (Artakciјa).

Podržana su i dva hrvatska dokumentarna filma – “Dianina lista” Dane Budisavljević (This and that productions) o stradanju srpske manjine za vrijeme NDH i “Tusta” Andreja Korovljeva (Wake up films) o prerano preminulom rok muzičaru Branku Črncu Tusti iz KUD Idijota, te bosansko-hercegovački animirano-dokumentarni film “Ustanak” Igora Tešića (Sirius Production) o ustaničkim danima u Nevesinju.