Časopis Prosvjeta

Izlozi ulične galerije Šok zadruge u centru Novog Sada – Šok koridora, u kojima je bila postavljena izložba fotografija Srđana Veljovića “Vukovar – ubijanje jednog grada 1991-2016”, razbijeni su u vandalskoj akciji nepoznatih počinilaca. Veljovićeva izložba postavljena je 18. novembra u galeriji Šok koridor 22 u pasažu Milana Mladenovića u Zmaj Jovinoj ulici, čije su izloge vandali razbili u noći između 5. i 6. decembra i pocijepali fotografije.

Na izlozima su dva dana prije osvanuli flomasterima ispisani natpisi “A ubijanje Srba?”, “Stoko”, “Je*o vas Vukovar”… Veljović je izjavio za portal 021 da je namjera izložbe bila da se fotografijama podsjeti na uništavanje Vukovara, a vandalska reakcija ga nije iznenadila. “Prvi utisak je da su vandali lenji, jer im je dugo trebalo da primete izložbu i reaguju. Međutim, to smo i imali na umu, jer tema proizvodi takvu vrstu reakcije. Dok sam birao fotografije gledao sam da budu neupitne i očišćene od svih politika o tome ko je prvi počeo, i ko smo ‘mi’, a ko ‘oni’. Poruka iza ovakvog čina je da i dalje postoji jedan mlad i besan svet. Zbog toga mi je žao, jer njima je verovatno teško u životu. Tako da ako im je uništavanje učinilo estetski ugođaj, onda je i to neka korist od izložbe”, naveo je Veljović.

Navodeći da je ideja postavke bila da se ukaže na to da je postojao jedan grad i da je on uništen, Veljović je dodao da je želio da se poslije četvrt vijeka okrenu karte. “To je čitava generacija odraslih ljudi. Trebalo bi da razmislimo o odnosima među nama, šta je tu moglo bolje? Kako sam imao određeni strah da će izložba završiti ovako, postoji i strah da će moja i tuđa deca doći u situaciju da se tako nešto ponovi. Opet, nasuprot tome, postoji paradoks u tome da sa teritorija za koje se moja generacija tako zdušno klala, svi žele da odu. Ta energija o nedosanjanim teritorijama je dovela do toga da 25 godina kasnije ljudi ne žele da žive na ovim prostorima”, rekao je Veljović.

Knjiga “Nacionalna klasa – igrani filmovi Gorana Markovića”, koju je priredila Maja Medić, a objavio Filmski centar Srbije, predstavlja na više od 300 stranica, uz mnoštvo fotografija, impresivnu karijeru jednog od najznačajnijih srpskih filmskih redatelja i scenarista. Luksuzno izdanje predstavili su 8. decembra u Jugoslovenskoj kinoteci Goran Marković, direktor izdavačke kuće “Clio” Zoran Hamović, glumac Sergej Trifunović i Maja Medić.

Povodom izlaska monografije, Marković je rekao da je u prvi mah bio uplašen, jer “nekako nameće ideju da je to kraj”, što ne može prihvatiti. “Naravno, kada sam video sadržaj obradovao sam se. Toliko je puno truda i dobrog ukusa uloženo u nju”, rekao je Marković, koji je i sam autor jednog od tekstova u monografiji, odnosno odlomka iz njegove knjige “Češka škola ne postoji” u kojem se osvrće na svoje početke.

“On je osoba od poverenja i davanja šanse ljudima. Ta podrška me je motivisala. U radu na knjizi najveći deo posla bio je pronalaženje arhivskih materijala i fotografija iz njegove 40 godina druge karijere. Kada sam sve prikupila i počela da slažem ovu slagalicu, to je bilo čisto uživanje”, rekla je Maja Medić, koja je nedavno priredila i knjigu povodom 40 godina serije “Grlom u jagode” (sa Stefanom Arsenijevićem). “Ja sam njegov student, saradnik, fan – sve to, ali pre svega fan. Kada sam kao srednjoškolac gledao filmove Gorana Markovića i Srđana Karanovića definitivno se kod mene iskristalisalo da ću se baviti glumom”, istakao je Trifunović.

Zagrebačko kazalište mladih (ZeKaEm) trijumfiralo je na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu “Bez prevoda” u Užicu predstavom “Hinkemann” Ernsta Tollera, u režiji beogradskog redatelja Igora Vuka Torbice, koju su najboljom proglasili i stručni žiri i publika.

Predstava “Hinkemann”, kojoj je publika dala visoku ocjenu 4.86, dobila je od žirija tri nagrade Ardalion – za najbolju predstavu na 21. festivalu, najbolju režiju Vuka Torbice i za najbolju mušku ulogu Ozrena Grabarića.

Petočlani stručni žiri 21. festivala “Bez prevoda”, kojim je predsjedavao redatelj Dejan Mijač, dodijelio je tri nagrade i predstavi “Bela kafa” Narodnog pozorišta u Beogradu – Nada Šargin dobila je nagradu za najbolju žensku ulogu u toj predstavi, kao i u predstavi “Marija Stjuart”, Olga Odanović nagrađena je za najbolju epizodnu ulogu, a Marina Vukasović Medenica za najbolju kostimografiju.

Bez nagrada ostale su predstave “Pijani” Ateljea 212 iz Beograda, kao i “Na Drini ćuprija” Srpskog narodnog pozorišta o kojoj je publika, kako su napomenuli organizatori, razgovarala sve vrijeme festivala i o kojoj će još dugo razmišljati, jer otvara pitanja neprekinutog zla koje se ponavlja na ovim prostorima, a koje je pogubno za njegove narode.

Nakon što će 11. decembra gostovati u Ljubljani, Jugoslovensko dramsko pozorište sa predstavom “Hamlet” Williama Shakespearea u režiji Aleksandra Popovskog, čuvenu dramu sa Nebojšom Glogovcem u naslovnoj ulozi do kraja će sezone izvesti i u Zagrebu, Beču, Milanu… Predstava “Hamlet”, u kojoj igraju i Jasna Đuričić, Jovana Stojiljković, Bojan Dimitrijević, Nikola Rakočević, Vlasta Velisavljević, Goran Šušljik, Miloš Samolov i Boris Milivojević, bit će izvedena na sceni SNG Ljubljana, na kojoj je JDP gostovalo više puta. Adaptaciju Šekspirove drame uradio je Goran Stefanovski, a kompozitor je makedonski muzičar i autor Kiril Džajkovski.

Ansambl zagrebačkog kazališta Gavella 8. decembra gostovao je u beogradskom Ateljeu 212 s predstavom „Kao na nebu“ u režiji Renea Medvešeka, koji je sa dramaturgom Dubravkom Mihanovićem adaptirao scenario istoimenog švedskog filma Kaya Pollaka. Drama sa elementima komedije iz 2004. godine bila je nominirana za Oscara za najbolji strani film, a bavi se slavnim dirigentom koji se vraća u rodno selo i osniva hor, što dovodi do burnih promjena u životima mještana. U zagrebačkoj verziji, premijerno izvedenoj u martu ove godine, glavnu ulogu dirigenta Danijela Dareusa igra hrvatski glumac Ozren Grabarić. Članovi ansambla su Martina Čvek, Darko Milas, Slavica Knežević, Sven Šestak, Siniša Ružić, Dijana Vidušin, Hrvoje Klobučar, Ana Kvrgić, Igor Kovač, Nenad Cvetko i Antonija Stanišić Šperanda.

Predstava “Hipnoza jedne ljubavi”, prema tekstu i u režiji Dušana Kovačevića, premijerno će se izvesti 17. decembra u Zvezdara teatru u Beogradu. Poznati autor novim komadom želi dati znak za uzbunu zbog poražavajuće demografske činjenice da će, kako je rekao, Srbi u Srbiji za sto godina biti nacionalna manjina.

„Ovo nije socijalna drama, demografski problem je dat indirektno i sa elementima humora, što je moj rukopis oduvek, a priča je podignuta na jedan nivo metafore. Pozorište ne može ništa da reši, ali želja nam je da ukažemo na problem”, izjavio je Kovačević, navodeći da “svake godine u Srbiji nestane jedan manji grad od 40-50.000 stanovnika, toliko nas je manje jer odlazimo – napuštamo zemlju, selimo se u neke druge krajeve ili put neba”.

“Hipnoza jedne ljubavi” priča je o porodici šumara i njegove supruge na vrhu planine. Sin im je u Kanadi, kćerka se sprema za Ameriku. Prvom komšiji, doktoru sa sinom, kćerka je već u Engleskoj, dok mu je žena prerano otišla. “I kad svi odu, ostaće njih troje starijih ljudi u toj planini, da čuvaju planinu”. U ansamblu predstave su Ljubomir Bandović, Anica Dobra, Nina Janković, Dragan Petrović Pele, Uroš Jakovljević i Ivan Mihailović.

Ovom predstavom Zvezdara teatar priključuje se  obilježavanju 175 godina od osnivanja Društva srpske slovesnosti, iz kojeg je nastala Srpska akademija nauka i umetnosti.

Prvog dana decembra u centralnoj izložbenoj dvorani SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu, pred brojnom publikom, prijateljima i kolegama umjetnicima, otvorena je izložba nedavno preminulog akademskog slikara Miloša Popovića.

„Dugogodišnjem voditelju likovne sekcije zagrebačkog pododbora i spiritus movensu likovnih događanja brojnih kolonija pododbora i centrale Društva, željeli smo se zahvaliti na gotovo dvadesetogodišnjem istrajavanju s nama na jedini mogući način, prigodnom izložbom. Zahvaljujući kolekcionaru Stjepanu Pohižeku, u prilici smo predstaviti jedan reprezentativni dio Popovićeva slikarskog opusa. S gotovo četrdeset djela, uglavnom tempera na platnu, obuhvatili smo period posljednjih petnaestak godina, sve dok ga kobna bolest ove godine nije spriječila u stvaranju, oduzimajući postepeno našem slikaru osjet vida“, kazala je Ljiljana Vukašinović, povjesničarka umjetnosti i autorica izložbe.

Izloženi su pejzaži i gradske vedute Zagreba. „Pred vama je jedan zaokruženi umjetnički opus slikara koji se ostvario u različitim slikarskim tehnikama i likovnim temama. Slikara strastvenog doživljaja života“, istaknula je Vukašinović, a Velimir Sekulić, dugogodišnji voditelj Biblioteke SKD „Prosvjeta“ i od samog početka član likovne sekcije, naglasio je da je Miloš bio vjernik umjetnosti koji se nije štedio da prenese drugima sve što zna i može. „Ostaje mu naša vječna zahvala za sve što nam je dao. A, davao se do krajnjih granica i dao nam je veoma, veoma mnogo“, zaključio je.