Časopis Prosvjeta

Zagrebačko kazalište mladih (ZeKaEm) trijumfiralo je na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu “Bez prevoda” u Užicu predstavom “Hinkemann” Ernsta Tollera, u režiji beogradskog redatelja Igora Vuka Torbice, koju su najboljom proglasili i stručni žiri i publika.

Predstava “Hinkemann”, kojoj je publika dala visoku ocjenu 4.86, dobila je od žirija tri nagrade Ardalion – za najbolju predstavu na 21. festivalu, najbolju režiju Vuka Torbice i za najbolju mušku ulogu Ozrena Grabarića.

Petočlani stručni žiri 21. festivala “Bez prevoda”, kojim je predsjedavao redatelj Dejan Mijač, dodijelio je tri nagrade i predstavi “Bela kafa” Narodnog pozorišta u Beogradu – Nada Šargin dobila je nagradu za najbolju žensku ulogu u toj predstavi, kao i u predstavi “Marija Stjuart”, Olga Odanović nagrađena je za najbolju epizodnu ulogu, a Marina Vukasović Medenica za najbolju kostimografiju.

Bez nagrada ostale su predstave “Pijani” Ateljea 212 iz Beograda, kao i “Na Drini ćuprija” Srpskog narodnog pozorišta o kojoj je publika, kako su napomenuli organizatori, razgovarala sve vrijeme festivala i o kojoj će još dugo razmišljati, jer otvara pitanja neprekinutog zla koje se ponavlja na ovim prostorima, a koje je pogubno za njegove narode.

Nakon što će 11. decembra gostovati u Ljubljani, Jugoslovensko dramsko pozorište sa predstavom “Hamlet” Williama Shakespearea u režiji Aleksandra Popovskog, čuvenu dramu sa Nebojšom Glogovcem u naslovnoj ulozi do kraja će sezone izvesti i u Zagrebu, Beču, Milanu… Predstava “Hamlet”, u kojoj igraju i Jasna Đuričić, Jovana Stojiljković, Bojan Dimitrijević, Nikola Rakočević, Vlasta Velisavljević, Goran Šušljik, Miloš Samolov i Boris Milivojević, bit će izvedena na sceni SNG Ljubljana, na kojoj je JDP gostovalo više puta. Adaptaciju Šekspirove drame uradio je Goran Stefanovski, a kompozitor je makedonski muzičar i autor Kiril Džajkovski.

Ansambl zagrebačkog kazališta Gavella 8. decembra gostovao je u beogradskom Ateljeu 212 s predstavom „Kao na nebu“ u režiji Renea Medvešeka, koji je sa dramaturgom Dubravkom Mihanovićem adaptirao scenario istoimenog švedskog filma Kaya Pollaka. Drama sa elementima komedije iz 2004. godine bila je nominirana za Oscara za najbolji strani film, a bavi se slavnim dirigentom koji se vraća u rodno selo i osniva hor, što dovodi do burnih promjena u životima mještana. U zagrebačkoj verziji, premijerno izvedenoj u martu ove godine, glavnu ulogu dirigenta Danijela Dareusa igra hrvatski glumac Ozren Grabarić. Članovi ansambla su Martina Čvek, Darko Milas, Slavica Knežević, Sven Šestak, Siniša Ružić, Dijana Vidušin, Hrvoje Klobučar, Ana Kvrgić, Igor Kovač, Nenad Cvetko i Antonija Stanišić Šperanda.

Predstava “Hipnoza jedne ljubavi”, prema tekstu i u režiji Dušana Kovačevića, premijerno će se izvesti 17. decembra u Zvezdara teatru u Beogradu. Poznati autor novim komadom želi dati znak za uzbunu zbog poražavajuće demografske činjenice da će, kako je rekao, Srbi u Srbiji za sto godina biti nacionalna manjina.

„Ovo nije socijalna drama, demografski problem je dat indirektno i sa elementima humora, što je moj rukopis oduvek, a priča je podignuta na jedan nivo metafore. Pozorište ne može ništa da reši, ali želja nam je da ukažemo na problem”, izjavio je Kovačević, navodeći da “svake godine u Srbiji nestane jedan manji grad od 40-50.000 stanovnika, toliko nas je manje jer odlazimo – napuštamo zemlju, selimo se u neke druge krajeve ili put neba”.

“Hipnoza jedne ljubavi” priča je o porodici šumara i njegove supruge na vrhu planine. Sin im je u Kanadi, kćerka se sprema za Ameriku. Prvom komšiji, doktoru sa sinom, kćerka je već u Engleskoj, dok mu je žena prerano otišla. “I kad svi odu, ostaće njih troje starijih ljudi u toj planini, da čuvaju planinu”. U ansamblu predstave su Ljubomir Bandović, Anica Dobra, Nina Janković, Dragan Petrović Pele, Uroš Jakovljević i Ivan Mihailović.

Ovom predstavom Zvezdara teatar priključuje se  obilježavanju 175 godina od osnivanja Društva srpske slovesnosti, iz kojeg je nastala Srpska akademija nauka i umetnosti.

Prvog dana decembra u centralnoj izložbenoj dvorani SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu, pred brojnom publikom, prijateljima i kolegama umjetnicima, otvorena je izložba nedavno preminulog akademskog slikara Miloša Popovića.

„Dugogodišnjem voditelju likovne sekcije zagrebačkog pododbora i spiritus movensu likovnih događanja brojnih kolonija pododbora i centrale Društva, željeli smo se zahvaliti na gotovo dvadesetogodišnjem istrajavanju s nama na jedini mogući način, prigodnom izložbom. Zahvaljujući kolekcionaru Stjepanu Pohižeku, u prilici smo predstaviti jedan reprezentativni dio Popovićeva slikarskog opusa. S gotovo četrdeset djela, uglavnom tempera na platnu, obuhvatili smo period posljednjih petnaestak godina, sve dok ga kobna bolest ove godine nije spriječila u stvaranju, oduzimajući postepeno našem slikaru osjet vida“, kazala je Ljiljana Vukašinović, povjesničarka umjetnosti i autorica izložbe.

Izloženi su pejzaži i gradske vedute Zagreba. „Pred vama je jedan zaokruženi umjetnički opus slikara koji se ostvario u različitim slikarskim tehnikama i likovnim temama. Slikara strastvenog doživljaja života“, istaknula je Vukašinović, a Velimir Sekulić, dugogodišnji voditelj Biblioteke SKD „Prosvjeta“ i od samog početka član likovne sekcije, naglasio je da je Miloš bio vjernik umjetnosti koji se nije štedio da prenese drugima sve što zna i može. „Ostaje mu naša vječna zahvala za sve što nam je dao. A, davao se do krajnjih granica i dao nam je veoma, veoma mnogo“, zaključio je.

U beogradskoj knjižari “Vulkan” održana je promocija autorizirane biografije Mire Banjac “Ne daj se”, autorice Tatjane Nježić. „Ova knjiga je učinila i da na sopstveni život gledam drugačijim očima, čak je i nekim problematičnim situacijama dala novi smisao. Učinila je moj život, na neki način, dužim i boljim nego što ja mislim da sam ga živela“, izjavila je Mira Banjac (86). Knjiga se sastoji od 33 priče, od Mirinog odrastanja i djetinjstva preko njenih uloga do života u zrelim godinama. „To ‘Ne daj se’ u naslovu je zapravo neka vrsta poruke svima nama. Ako je teško, nije strašno, niko nije obećao da će biti lako; to ne znači da nije lepo, naprotiv. Radost je tu, samo je treba videti“, ističe Tatjana Nježić.

Radoslav Zelenović osvrnuo se na nekoliko anegdota iz knjige vezanih za dešavanja iza kulisa. „Jedan od mnogo zanimljivih, bizarnih detalja iz knjige je onaj u kome je Bata Stojković u ‘Balkanskom špijunu’, u jednom vrlo komplikovanom kadru u kome su Duško Kovačević i Bota (Božidar Nikolić, prim. nov.) snimali, usred kadra udario Miru po zadnjici i žena ispadne iz kadra. Bota baca kameru, Duško besan, samo nema Bate Stojkovića, nestao. Vraća se posle 15 minuta, nosi buket cveća, bombonijeru i kaže: ‘Izvini, to je bilo jače od mene’.“

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, Galerija Nova i Centar za mirovne studije organizirale su izložbu „Kome treba poduzeće? Kombinat Borovo 1988. – 1991.“. Izložba je temeljena na višegodišnjem istraživačkom radu Grupe Borovo (Sven Cvek, Snježana Ivčić i Jasna Račić), proizašlom iz Mirovnih studija CMS-a, o klasnim sukobima u Kombinatu Borovo predratnih godina. Njihovo istraživanje pod nazivom “Kontinuitet društvenih sukoba 1988. – 1991.: kombinat Borovo” prikaz je, na primjeru jedne tvornice, društveno-političke klime s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina, vremena društvenih i ekonomskih reformi i početaka iščezavanja društvenog vlasništva, kao i prvih eksplicitnih nacionalističkih težnji koje će, u konačnici, eskalirati ratnim sukobima.